Kod blagih simptoma preporučuje se postepeno unošenje tečnosti i natrijuma, dok teža dehidracija zahteva hitnu medicinsku pomoć sa intravenskom terapijom.
Teška dehidracija može da dovede do otkazivanja bubrega, jakih grčeva mišića, napada, pa čak i smrti
Čim nastupi prvi osećaj žeđi, organizam je već izgubio oko 2 odsto ukupne količine tečnosti. Pritom, nije samo žeđ: od lošeg zadaha i grčeva do glavobolje - ovo su samo neki od suptilnih signala da telo pati za vodom.
Svakodnevno nošenje flašice vode sa sobom stvara privid optimalne hidriranosti, međutim, postoji velika razlika između puke prisutnosti tečnosti u blizini i stvarne unete količine koja zadovoljava potrebe organizma.
Rani znaci dehidracije često su suptilni i neupadljivi, zbog čega se u svakodnevnom životu olako zanemaruju. Nedovoljan unos tečnosti ima dalekosežne posledice po celokupno zdravlje, a rizik od ovog stanja prisutan je u svim starosnim dobima.
Nisu samo vrućine problem: Rizične grupe i skriveni okidači nedostatka tečnosti
- Svako može da pati od dehidracije, ali određene grupe ljudi imaju veću verovatnoću da imaju problema sa njom - objašnjava dr Nikol Mekalister, lekarka hitne pomoći u Medicinskom centru Veksner Državnog univerziteta Ohaja.
Starije osobe i deca predstavljaju posebno ranjivu populaciju, dok visoke spoljašnje temperature i fizička aktivnost dodatno ubrzavaju gubitak tečnosti.
- Kada je osoba bolesna, povraća ili ima dijareju, takođe postoji povećan rizik od dehidracije. Čak i određeni lekovi, poput antihistaminika, povećavaju rizik od dehidracije - upozorava dr Mekalister.
Deset podmuklih znakova dehidracije
Dok se blagi oblici deficita tečnosti uspešno rešavaju pravovremenim unosom vode, teži obavezno zahtevaju medicinsku intervenciju.
Sledi 10 suptilnih simptoma dehidracije na koje lekari apeluju da se obrati pažnja.
1. Osećaj žeđi
- Obično kada oseti žeđ, osoba je dehidrirana oko 2 odsto - ističe dr Majkl Set Smit, lekar sportske medicine na Floridskom ortopedskom institutu u Gejnsvilu.
Taj podatak ukazuje da je reakcija organizma već započela i da je neophodno što pre nadoknaditi tečnost kako ne bi došlo do daljeg progresivnog gubitka vode, naročito tokom fizičkog napora.
2. Suva usta i loš zadah
U uslovima smanjenog volumena tečnosti, organizam usporava i redukuje lučenje pljuvačke. Smanjena proizvodnja pljuvačke ne stvara samo osećaj suvoće u ustima, već onemogućava prirodno ispiranje usne duplje, što stvara pogodnu sredinu za razvoj bakterija i pojavu lošeg zadaha.
Pre nego što posegnete za žvakaćom gumom, popijte vodu - krivac je najčešće blaga dehidracija.
3. Urin tamne boje (poput čaja)
Boja urina predstavlja jedan od najpouzdanijih pokazatelja nivoa hidriranosti. Dovoljan unos tečnosti rezultira svetlim i bistrim urinom, dok tamnožuta nijansa ili boja čaja jasno ukazuje na visoku koncentraciju otpada i hitnu potrebu za rehidracijom.
4. Proređeno mokrenje i rizik po bubrege
Voda je osnovni medijum putem kog bubrezi filtriraju i izbacuju otpadne materije iz krvi. Kada u organizmu nema dovoljno tečnosti, smanjuje se učestalost mokrenja, a toksini i otpadni minerali ostaju zadržani u telu.
Hronična dehidracija dovodi do kristalizacije minerala i formiranja kamena u bubregu.
- Nije samo bubrežni sistem taj koji zavisi od vode da bi pravilno funkcionisao - skoro svaki glavni sistem u telu to radi, uključujući srce, mozak i pluća - napominje dr Smit.
5. Neobično suva koža
Kao najveći organ u ljudskom telu, koža zahteva adekvatan protok krvi i tečnosti kako bi očuvala svoju zaštitnu funkciju. Pojavu suvoće kože nije uvek moguće rešiti površinskim tretmanima i hidratantnim kremama, jer je izražena suvoća često jasan signal da tečnost nedostaje unutar samih tkiva.
6. Nagli pad krvnog pritiska
Krvna plazma, koja čini više od polovine ukupne zapremine krvi, sastoji se uglavnom od vode, proteina i soli. Deficit vode uzrokuje zgušnjavanje krvi i smanjenje ukupne zapremine krvotoka, što otežava cirkulaciju do vitalnih organa i dovodi do pada krvnog pritiska, uz propratne pojave poput:
7. Učestali i bolni grčevi u mišićima
U uslovima smanjene zapremine krvi, organizam aktivira mehanizam prioriteta kako bi zaštitio vitalne organe.
- Srce će pobediti mišiće. Preusmeravanje krvotoka ka srcu i mozgu ostavlja mišićno tkivo bez adekvatne prokrvljenosti i elektrolita, što rezultira naglim i bolnim grčevima - objašnjava za Prevention dr Smit.
8. Zatvor i usporen rad digestivnog trakta
Zatvor tokom vrućine nije slučajnost: za pravilno funkcionisanje i nesmetano kretanje hrane kroz creva neophodna je značajna količina vode.
Kada tečnosti nema dovoljno, digestivni sistem apsorbuje vodu iz stolice kako bi nadoknadio nedostatak u organizmu, što dovodi do otežane probave, zatvora i opšteg poremećaja rada creva.
9. Hroničan umor i opšta iscrpljenost
Osećaj konstantnog umora i popodnevni pad energije često imaju koren u nedovoljnom unosu tečnosti. Pri dehidraciji dolazi do pada krvnog pritiska, usporavanja protoka krvi do mozga i ubrzanja rada srca koje pokušava da kompenzuje smanjenu zapreminu krvi, što organizam uvodi u stanje fizičke iscrpljenosti.
Dakle, ako postoji "neobično težak osećaj" bez očiglednog razloga, treba najpre popiti čašu vode - to može da bude brzo i jednostavno rešenje.
10. Učestale glavobolje i migrene
Smanjena hidriranost mozak lišava optimalnih uslova za rad, na šta tkiva reaguju skupljanjem i povlačenjem od lobanje, uzrokujući bolne senzacije.
Glavobolje su među najčešćim ranim simptomima, dok dehidracija deluje i kao snažan okidač za migrene. U težim stadijumima dolazi do jake vrtoglavice, dezorijentisanosti i gubitka svesti.
Zašto je ekstremna dehidracija opasna?
U početnim fazama, nedovoljna hidriranost narušava funkcionalnu ravnotežu organizma, izazivajući malaksalost i opšti pad tonusa.
- Dehidracija je problem jer naša tela imaju specifičnu ravnotežu koja nam je potrebna da bi naše ćelije i organi pravilno funkcionisali - objašnjava dr Mekalister.
Kada smanjeni unos tečnosti postane dugotrajan i dostigne ekstremne vrednosti, šteta po organizam postaje sistemska. Centralni nervni sistem i mozak izuzetno su osetljivi na nedostatak vode.
- Teška dehidracija može dovesti do otkazivanja bubrega, jakih grčeva mišića, napada, pa čak i smrti - upozorava dr Mekalister.
Koliko vode je zaista potrebno?
Potrebe za tečnošću variraju u zavisnosti od telesne mase, nivoa fizičke aktivnosti, spoljašnje temperature i opšteg zdravstvenog stanja. Prema zvaničnim smernicama američke Nacionalne akademije nauka, inženjerstva i medicine (NAS):
- Žene bi u proseku trebalo da unose oko 2,7 litara (11,5 šoljica) tečnosti dnevno.
- Muškarci bi trebalo da teže unosu od oko 3,7 litara (15,5 šoljica) tečnosti dnevno.
Ove količine obuhvataju ukupnu tečnost unetu kroz piće i hranu, pri čemu hrana u proseku obezbeđuje oko 20 odsto dnevnih potreba.
Intenzivno znojenje, rad na visokim temperaturama ili upotreba specifičnih lekova drastično povećavaju ove normative. Kao primarni indikator hidriranosti služi boja urina, koja bi trebalo da bude svetložuta.
Upozorenje: Prekomerna hidracija takođe nosi određene rizike po zdravlje. Potpuno bezbojan urin ukazuje na preteran unos tečnosti i potrebu za umerenošću.
Kako pravilno lečiti simptome?
Za blagu i umerenu dehidraciju ključno je postepeno nadoknađivanje tečnosti. Preporučuje se pijenje vode u manjim, učestalim gutljajima, jer naglo unošenje velikih količina tečnosti može preopteretiti želudac i izazvati mučninu.
Pored vode, korisno je uneti i manje količine natrijuma (soli) putem ishrane. Kako navodi dr Smit, natrijum pomaže organizmu da efikasnije zadrži unetu tečnost.
U slučajevima kada samo voda i hrana nisu dovoljni, ili kada su prisutni umereni simptomi, indikovana je upotreba sportskih napitaka i rastvora sa elektrolitima.
- Elektroliti su minerali u telesnim tečnostima i ako se mnogo znojite, možda ćete morati da ih nadoknadite kao i ukupnu količinu vode u telu - savetuje dr Mekalister.
Kada se obavezno javiti lekaru?
Teška dehidracija predstavlja urgentno medicinsko stanje koje zahteva neodložnu intervenciju stručnjaka. Dr Mekalister ističe da je obavezno potražiti hitnu medicinsku pomoć ukoliko se jave sledeći simptomi:
- Telesna temperatura iznad 38°C nakon boravka na vrućini ili bolesti.
- Izražena mentalna konfuzija i teška vrtoglavica.
- Oštri bolovi u grudima i jaki, nekontrolisani grčevi u mišićima.
- Nemogućnost zadržavanja bilo kakve tečnosti u želucu.
U takvim okolnostima medicinske ekipe primenjuju intravensku infuziju radi brze nadoknade volumena tečnosti i uspostavljanja narušene elektrolitne ravnoteže u organizmu.
Da li je unos tečnosti dovoljan da spreči toplotni udar: Granica na kojoj čaša vode više ne pomaže
Čaša vode na sat vremena, 500 g voća i 300 g povrća: Šta tačno jesti i piti tokom vrućina