Slabija snaga stiska i postepeni gubitak mišićne mase ukazuju na funkcionalni pad i mogu se modifikovati ranim intervencijama
Smanjena mobilnost i sporije hodanje su važni pokazatelji
Od sede kose i naborane kože do trenutaka zaboravnosti - neki znaci starenja su lako prepoznatljivi. Ali, stručnjaci kažu da rani tragovi da nečije zdravlje popušta mogu da budu daleko diskretniji, pa je vredno znati na šta konkretno treba da se obrati pažnja.
Pad zdravlja kod starijih odraslih retko se isprva predstavlja kao kriza. To su sitni načini na koje svakodnevni život počinje da deluje teže, sporije ili jednostavno čudno. Te promene se često zanemaruju jer se dešavaju postepeno, a ljudi ih odbacuju kao normalan deo starenja.
Dobra vest je da ako se promene prepoznaju rano, moguće je napraviti zdrave promene pre nego što se pojave ozbiljniji problemi.
- Funkcionalni pad nije neizbežan i često se može modifikovati, naročito kada se uhvati rano. Kada pazite na promene, razmislite o tome šta je nekome postalo teže u poslednjih šest meseci. Odgovor često otkriva više o nečijoj budućoj putanji nego što bi bilo koji laboratorijski izveštaj ikada mogao - kaže dr Ronald Švarc, lekar interne medicine, gerijatrije i hospisne i palijativne nege.
Za identifikaciju ključnih pokazatelja koje je potrebno pratiti u kućnim uslovima, stručnjaci za starenje izdvojili su najčešće zanemarene znakove narušavanja zdravlja, uz prateće preporuke za reagovanje u slučaju njihove pojave.
Socijalno povlačenje i apatija
- Većina pretpostavlja da starije odrasle osobe prirodno usporavaju ili postaju manje zainteresovane za stvari kako stare. Porodice misle da je njihova voljena osoba samo umorna, da se prilagođava penziji ili jednostavno odmara. Sami stariji odrasli možda to ne vide kao zdravstveni problem - objašnjava Karen Linkoln, socijalna radnica sa ekspertizom u gerontologiji i profesorka na Univerzitetu Kalifornija i dodaje:
- Ali, tiho povlačenje iz rutina i odnosa, kao što je preskakanje nedeljne partije karata, izbegavanje događaja u zajednici, neuzvraćanje telefonskih poziva ili dopuštanje da se svakodnevni zadaci nagomilaju, nisu normalni aspekti starenja.
Gerontolog Lejklin Hogan Ajhenberger kaže da porodice često prvo primete promene u pamćenju ili fizičkom zdravlju, ali postepeno povlačenje iz socijalnog angažmana takođe može da bude rani znak upozorenja.
- To je zato što, kada apatija i izolacija prođu neprimećeno, to može dovesti do silazne spirale. Sve više učimo da se apatija može pojaviti rano u stanjima kao što su depresija i demencija. To takođe može biti znak fizičkih zdravstvenih problema. Socijalna izolacija je štetnija za vaše zdravlje od pušenja 15 cigareta dnevno - objašnjava dr Linkoln za The Healthy.
Ona ponavlja da postoje stvari koje se mogu preduzeti ako se promene primete rano.
Apatija i socijalno povlačenje mogu da potiču od izlečivih problema kao što su:
- depresija,
- gubitak sluha,
- nelečena hronična stanja,
- neželjeni efekti lekova,
- nutritivni nedostaci,
- problemi sa mobilnošću.
Čak i ako izgleda malo, primetne promene u normalnoj rutini ili aktivnosti su vredne da se na njih obrati pažnja.
Nenamerni gubitak težine
Kod starijih odraslih, gubitak težine bez namere može da bude rani signal ozbiljnih osnovnih stanja kao što su:
- rak,
- srčana insuficijencija,
- bolest štitne žlezde,
- depresija,
- kognitivni pad,
- neželjeni efekti lekova.
- Gubitak težine je i ključni marker krhkosti, što značajno povećava rizik od padova, hospitalizacije i gubitka nezavisnosti - kaže dr Čizara Adonai, specijalista porodične medicine.
Klinički, nenamerni gubitak težine se obično definiše kao gubitak 5 odsto ili više telesne težine tokom šest do 12 meseci. Javlja se kod do 20 odsto starijih odraslih osoba. Ono što ga čini lakim za prevideti je to što se često dešava veoma postepeno.
Do trenutka kada odeća počne da stoji labavije ili prijatelji prokomentarišu nečiji izgled, to znači da je ta osoba verovatno već prošla kroz pad snage, imuniteta i otpornosti.
- Videla sam pacijente koji su mogli održavati kvalitet života godinama, a doživeli su brzi pad jer je rani crveni alarm propušten. Ohrabrujući deo je to što, kada rano identifikujemo uzrok, bilo da se radi o medicinskom stanju koje se može lečiti, problemu sa lekovima, depresiji ili nutritivnom nedostatku, često možemo stabilizovati ili čak preokrenuti putanju - kaže dr Adonai.
Slabija snaga stiska
Gubitak mišićne snage je još jedan važan znak narušavanja zdravlja, ali često prolazi neprimećeno do velikog pada ili povrede.
- Jedan jednostavan način pomoću kojeg lekari mogu otkriti mišićnu slabost je merenje snage stiska. Snaga stiska ruke daje informacije o ukupnoj mišićnoj snazi i funkcionalnom kapacitetu - kaže dr Ohan Karatoprak, gerijatar.
Bez intervencije, gubitak mišića povezan sa starenjem može da dovede do:
- niže izdržljivosti,
- poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti,
- loše ravnoteže,
- padova,
- preloma,
- gubitka nezavisnosti.
- Osim onoga što se očekuje sa starenjem, slaba snaga stiska takođe može biti indikator artritisa, neuroloških stanja, nutritivnih nedostataka, hroničnih bolesti ili opšteg fizičkog pada. Ali male navike i pomoć, kao što su trening snage, nutritivna podrška i fizička terapija, mogu napraviti veliku razliku kada se primene rano - kaže dr Švarc.
Manja mobilnost i sporije hodanje
Sporiji hod i manja mobilnost su takođe rani znak upozorenja o narušavanju zdravlja.
- Iako bi pad bio očigledan znak problema, postepeni pad bi mogao izgledati više kao dodirivanje nameštaja ili zidova dok se hoda po kući, provođenje više vremena sedeći ili ležeći tokom dana, duže spavanje ili neobavljanje uobičajenih kućnih poslova - kaže dr Robin Kalbertson, fizioterapeut i portparol Američkog udruženja za fizičku terapiju.
Manja mobilnost može da se pokaže kao spavanje na sofi jer je teško ići uz stepenice, ili prestanak kuvanja obroka jer je stajanje u kuhinji teško.
- Ovo bi mogli biti znaci da neko ima bolove od artritisa, probleme sa ravnotežom, promene vida ili kardiovaskularne probleme koji bi, ako se ne reše, mogli dovesti do pogoršanja invaliditeta - dodaje ona.
Sporija brzina hodanja je još jedan važan trag. Lekari to često mere jednostavnim testom sa merenjem vremena.
- Postavimo osobu da sedi na stolici i zatim je zamolimo da ustane, prohoda 3 metra (10 stopa) preko sobe, okrene se, vrati do stolice i ponovo sedne. Test obično traje manje od 10 sekundi - kaže dr Džon Rinker, lekar interne medicine.
Ako neko ima sporiji hod ili poteškoće pri ustajanju, to bi mogao da bude znak razvoja zdravstvenih problema.
- To je zato što promene u mobilnosti često ukazuju na osnovne probleme dugo pre nego što se pojave očigledniji simptomi. Dobra vest je da rana intervencija porodice i negovatelja može pomoći pacijentu da ga proceni fizioterapeut koji može razviti personalizovani program lečenja kako bi mu pomogao da se vrati onome što voli, bezbedno - kaže dr Kalbertson.