Muškarac je pronašao dve stare štedne knjižice svojih roditelja iz sedamdesetih godina prošlog veka.
Porodica nikada nije zatvorila račune niti podigla novac, pa su knjižice ostale neiskorišćene decenijama.
Obično sređivanje porodičnih dokumenata pretvorilo se u životno otkriće za Fabija Minetija iz mesta San Đorđo Kanaveze, u blizini Torina. Dok je pregledao ostavštinu svojih roditelja, pronašao je dve stare štedne knjižice iz sedamdesetih godina prošlog veka, zahvaljujući kojima će dobiti čak 110.000 evra.
U martu 2022. godine, oko godinu i po dana nakon smrti svog oca, Mineti je na samom dnu jedne fioke pronašao dve štedne knjižice koje su bile otvorene još tokom 1970-ih.
Dve knjižice bile zaboravljene skoro pola veka
Knjižice su glasile na imena njegovih roditelja, Luiđija i Bernardine, koji su ih otvorili u filijali tadašnje štedionice Cassa di Risparmio di Torino. Na njima je bilo uplaćeno više od pet miliona italijanskih lira, što je u to vreme predstavljalo značajnu svotu novca.
Porodica je s vremenom potpuno zaboravila na ovu ušteđevinu. Računi nikada nisu zatvoreni, niti je novac ikada podignut.
Kako je iznos porastao na 110.000 evra
Nakon što je pronašao knjižice, Mineti se obratio rimskom udruženju Giustitalia, koje pomaže građanima u povraćaju sredstava sa starih štednih uloga i hartija od vrednosti.
Njihovi stručnjaci izračunali su današnju vrednost novca, ali ne samo prostim preračunavanjem lira u evre. U obračun su uključeni revalorizacija, zakonska kamata i kamata na kamatu koje su se obračunavale tokom gotovo 50 godina.
Na kraju postupka, banka koja je pravni naslednik nekadašnje štedionice moraće Minetiju da isplati oko 110.000 evra.
Najveći problem bio je rok zastarelosti
U ovakvim slučajevima najveća prepreka obično je pitanje zastarelosti, jer se italijanske banke često pozivaju na zakonski rok od deset godina.
Međutim, iz udruženja Giustitalia ističu da uspešno zastupaju stav da rok zastarelosti počinje da teče tek od trenutka kada naslednik pronađe dokumente i sazna da takva štednja postoji.
Po njihovom tumačenju, naslednik pre toga nije mogao da zna za postojanje uloga niti da ostvari svoja prava. Upravo je takvo pravno obrazloženje bilo presudno da naslednik iz okoline Torina dobije spor i ostvari pravo na isplatu zaboravljene porodične ušteđevine.