Infrazvuk je buka niskih frekvencija ispod 20 Hz koju ne čujemo, ali telo može na nju da reaguje stresom i povećanjem hormona kortizola
Iako kratkoročno izlaganje infrazvuku ne mora biti opasno, dugotrajno izlaganje može imati negativan uticaj na zdravlje
Neprijatan osećaj koji se javlja na "jezivom" mestu možda ima sasvim naučno objašnjenje. Jeza koja se javlja u podrumu, staroj zgradi ili na drugom uznemirujućem mestu može biti posledica zvuka veoma niske frekvencije, a ne paranormalne aktivnosti.
Novo istraživanje identifikovalo je naučni razlog za taj neugodan osećaj koji se ponekad javlja kod ljudi.
Studija je kao uzrok identifikovala infrazvuk - buku ispod 20 herca, koju ljudi obično ne mogu da čuju. Može doći iz različitih izvora, uključujući oluje, saobraćaj i vibrirajuće vodovodne cevi.
Iako je infrazvuk obično nečujan, naša tela ipak mogu biti pod stresom zbog njega.
- Infrazvuk može imati merljive efekte, čak i kada ga ljudi ne primećuju svesno - kaže vodeći autor studije Kejl R. Skaterti, istraživač i doktor na Institutu za neuronauke i mentalno zdravlje Univerziteta Alberte u Edmontonu, u Kanadi.
Studija zastupa stav da se infrazvuk posmatra kao oblik buke.
Infrazvuk može da stresirati telo povećanjem kortizola
Studija koja je objavljena 27. aprila 2026. godine u časopisu "Frontiers in Behavioral Neuroscience", regrutovala je 36 odraslih i zamolila ih da sednu sami u sobi.
Tokom tog vremena, učesnici su slušali smirujuću ili uznemirujuću muziku. Istraživači su takođe polovinu učesnika izložili infrazvuku od 18 herca.
Nakon izlaganja, učesnici su prijavili kako su se osećali, kakva je bila njihova emocionalna reakcija na muziku i da li su mislili da su u grupi izloženoj infrazvuku.
Dali su i uzorke pljuvačke pre i posle izlaganja infrazvuku.
Istraživači su otkrili da su učesnici imali viši nivo hormona stresa kortizola u pljuvački nakon izlaganja infrazvučnim zračenjima, bez obzira na vrstu muzike koju su slušali. Učesnici su takođe rekli da su se osećali iritiranije nakon ovog izlaganja.
U grupi izloženoj infrazvuku, odrasli su bili skloniji da kažu da je muzika bila tužnija nakon izlaganja. Međutim, učesnici nisu mogli tačno da utvrde da li su bili izloženi infrazvuku.
- Studije na životinjama nam pružaju odlične podatke o ponašanju i fiziologiji, ali smo ograničeni jer ne možemo jednostavno da pitamo ribu, na primer, da nam kaže šta oseća kada je izložena infrazvuku - kaže Kejl R. Skaterti:
- S druge strane, ljudi nam mogu dati mnoštvo informacija o tome kako se osećaju povodom stimulusa, ali davanje tog stimulusa njima bez njihove svesti i merenje onoga što doživljavaju na biološkom nivou istorijski je bilo izazovno. Ova studija je omogućila istraživačima da studije iz laboratorija na životinjama pretvore u kontrolisanu studiju na ljudima. Ako izlaganje infrazvuku zaista čini nešto negativno, onda bi nas preciznija ideja o tome kako to utiče na nas mogla približiti identifikaciji onoga što bi potencijalno moglo biti psihološki važan zagađivač bukom.
Postoji nekoliko mogućih razloga zašto mozak može da napraviti skok ka paranormalnoj aktivnosti.
- Izlaganje infrazvučnim talasima čini da ljudsko telo oseća pretnju, ali nije u stanju da odredi izvor - kaže Kejl R. Skaterti.
Prema njegovim rečima, kada su ljudi izloženi infrazvuku, verovatno proizvode više kortizola jer osećaju neku vrstu opasnosti.
- Moguće je da infrazvuk deluje kao suptilni stresor iz okoline koji čovek ne može da čuje, ali ga ipak može detektovati nekim čulom nižeg nivoa i biti na neki način uznemiren.
Bolje misliti da je lav u žbunju
Aron P. Brinen, doktor psihologije i vanredni profesor psihijatrije i bihejvioralnih nauka na Univerzitetskom medicinskom centru Vanderbilt u Nešvilu, u Tenesiju, objašnjava da skok ka okrivljavanju paranormalnih aktivnosti može jednostavno biti posledica evolucije.
- Naš mozak je dizajniran sa nekoliko malih pravila preživljavanja. Bolje je misliti da je lav u žbunju i biti pogrešan, nego misliti da nema lava u žbunju i biti pogrešan. Sposobnost da ranije otkrijete opasnost čini vas bezbednijim, a oslanjanje na oprez čini vas bezbednijim - kaže dr Brinein,
Značenje u neobjašnjivom uzbuđenju
Tea Galager, doktorka psihologije, klinička vanredna profesorka psihologije na Univerzitetu Langon Helt u Njujorku kaže da su ljudi su takođe programirani da pronađu značenje u neobjašnjivom uzbuđenju.
- U psihologiji bismo ovo nazvali pogrešnim pripisivanjem uzbuđenja. Ljudi mogu tačno osetiti fiziološku aktivaciju, ali pogrešno identifikovati njen izvor. Ako se to desi u kontekstu koji je već pripremljen za misteriju, poput stare, uklete zgrade, mozak može tu nelagodu protumačiti kroz dostupne kulturne narative o duhovima ili prisustvima - kaže dr Galager za Every Day Health:
- U tom smislu, skok ka paranormalnom objašnjenju može biti manje iracionalan nego što je veoma ljudski pokušaj da se objasni nevidljivi signal stresa.
Kako infrazvuk utiče na zdravlje
Infrazvuk generalno izaziva nelagodu kod ljudi, ali je teško reći kakav bi bio dugoročni uticaj izloženosti.
- Ne bismo želeli da ljudi misle da je svako izlaganje infrazvuku automatski štetno - kaže Skaterti, napominjući da je njegovo istraživanje ispitalo kratkoročno izlaganje pod kontrolisanim uslovima.
Međutim, Skaterti kaže da infrazvuk može imati primetne efekte, što zahteva dalja istraživanja, posebno u okruženjima gde se izlaganje ponavlja ili produžava:
- Ono što znamo jeste da produženo povećanje kortizola zaista može imati štetne efekte na telo - poremećaj sna, oslabljen imuni sistem, visok krvni pritisak, probleme sa varenjem, poremećaje raspoloženja, oštećeno pamćenje i koncentraciju - što je svakako dovoljna motivacija da počnemo da se pitamo da li redovna blizina infrazvučnog izlaganja može biti štetna po fizičko i mentalno zdravlje.
Moderni strahovi - od FOMO do FOFO: Kad se imenuje, strah gubi jačinu
Povišen kortizol: Znaci da je telo pod ozbiljnim stresom