Ako dete traži sigurnost u roditeljskom krevetu, i treba da spava tamo
Najkasnije u pubertetu svako dete dođe do tačke kada više ne želi da spava u roditeljskom krevetu
Nije tabu da deca spavaju u krevetu sa roditeljima, ali ni da se mnogi roditelji plaše da nešto ne rade pogrešno. Dečiji lekar u Švajcarskoj, Oskar Jeni, objašnjava koje su zabrinutosti opravdane.
Pre dvadesetak godina se smatralo da deca koja spavaju u krevetu sa roditeljima predstavljaju neuspeh u vaspitanju.
Međutim, to se značajno promenilo, kaže Oskar Jeni, inače šef Odeljenja za razvojnu pedijatriju u Dečjoj bolnici u Cirihu.
Razlog je sve veća popularnost pristupa zasnovanog na vezivanju, gde roditelji sa razumevanjem i ljubavlju odgovaraju na potrebe deteta.
Prema Jeniju, ako dete traži sigurnost u roditeljskom krevetu, i treba da spava tamo:
- Roditelji kojima to smeta, najbolje je da potraže pomoć stručnjaka i pronađu rešenje.
Tri kategorije co-sleeping - zajedničko spavanje
Nauka deli takozvano co-sleeping ili zajedničko spavanje u tri kategorije:
- Rani roditeljski krevet: bebe koje spavaju u krevetu roditelja na njihovu želju.
- Reaktivni roditeljski krevet: deca starija od godinu dana koja spavaju sa roditeljima jer se noću bude i ne mogu sama da zaspu.
- Kulturalni razlozi: deca spavaju u krevetu roditelja zbog verskih, kulturnih ili porodičnih običaja, kao što je u nekim delovima Azije i Afrike.
Mnogi roditelji, ipak, i dalje imaju strahove vezane za co-sleeping, a Jeni razjašnjava najčešće zabrinutosti.
Strah 1: Moje dete neće naučiti da spava samo
Deca koja spavaju sa roditeljima obično kasnije nauče da sama zaspu i spavaju cele noći. To je zato što manje vežbaju samoregulaciju emocija.
- Ako je uvek neko pored njih i reaguje kada se probude, teže im je da se sami umire kada ostanu sami u krevetu - kaže Jeni, a prenosi Blick.
To ne znači, međutim, da neće naučiti da spavaju sami, već će to učiniti nešto kasnije.
Strah 2: Može doći do iznenadne smrti deteta
Statistički, iznenadna smrt dojenčadi češće se dešava kod dece koja spavaju sa roditeljima.
Zbog toga pedijatrijska društva u Evropi, Engleskoj i SAD ne preporučuju co-sleeping u dojenačkom dobu.
Švajcarsko pedijatrijsko društvo je manje strogo.
S tim u vezi, Jeni kaže:
- Postoje dokazi da je rizik veći samo ako roditelji puše ili redovno konzumiraju alkohol ili droge.
Strah 3: Mogu slučajno da prignječim dete
Ovaj rizik postoji naročito kod beba ako je krevet mali, a odrasla osoba je pod dejstvom alkohola, droga ili lekova. Zato je važno da krevet bude dovoljno veliki, da pokrivač nije pretežak, dušek ne previše mekan, a sobna temperatura umerena.
- Najbolje mesto za spavanje bebe ostaje poseban krevetić u roditeljskoj sobi - ističe Jeni.
Strah 4: Neću dovoljno spavati
Slika deteta koje mirno spava između roditelja je dirljiva, ali realnost je često drugačija: dete se meškolji, roditelji se drže za ivice kreveta, a mala peta bode u leđa.
Ako zbog toga neko ima problema sa snom, treba potražiti rešenje ili pomoć stručnjaka, savetuje Jeni.
Jedno od rešenja može biti:
- Postavljanje dušeka pored roditeljskog kreveta na kojem jedan roditelj spava sa detetom.
- Nakon toga, dušek se premešta u dečiju sobu gde roditelj i dete zajedno spavaju neko vreme.
- Na kraju, dete treba da spava u svom krevetu.
Kada dete treba da se osamostali i samo spava
Prema Jeniju, najkasnije u pubertetu svako dete dođe do tačke kada više ne želi da spava u roditeljskom krevetu:
- Do tada, nemam ništa protiv ako dete želi da bude blizu roditelja noću.