ISPOVEST SRPSKOG LOGORAŠA IZ MATHAUZENA "Umro mi je u naručju, poslednja reč mu je bila 'mama'. Seo sam, jeo njegov buđavi hleb i PLAKAO KAO DETE"
Umire mi u naručju drug, težak tuberkulozni bolesnik. Poslednja reč koju je rekao bila je "mama". U ruci držim njegovo poslednje parče hleba. Iznose ga i bacaju na kamaru leševa. Sedam ispod gomile leševa, jedem njegov buđavi hleb... i plačem kao dete.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.