Merilin Monro je bila izuzetno inteligentna i strastvena čitateljka sa privatnom bibliotekom od preko 400 knjiga, suprotno stereotipu o 'naivnoj plavuši'.
Iako je rođena u teškim uslovima i rano napuštena od majke, pronašla je utočište u filmovima i maštala o drugačijem životu.
Iako je decenijama predstavljana kroz stereotip „naivne plavuše“, Merilin Monro bila je izuzetno inteligentna žena. Imala je privatnu biblioteku sa više od 400 knjiga koje su uključivale književnost, filozofiju, psihologiju, politiku i istoriju. Opsesivno je čitala i ozbiljno radila na tome da postane priznata glumica, daleko od karikature koju je Holivud često prodavao publici. Na današnji dan pre 100 godina rođena je jedna od najvećih ikona pop kulture.
Povodom stogodišnjice njenog rođenja, Vulkan izdavaštvo objavilo je luksuzno izdanje knjige „Merilin - Diva. Žena. Boginja” autorke Kjare Paskvaleti Džonson, raskošnu biografiju koja na 224 strane i kroz više od 160 fotografija donosi priču o jednoj od najfascinantnijih žena 20. veka.
Malo ljudi zna i da njen prepoznatljivi zavodljivi glas nije bio prirodan. Nastao je kao tehnika kojom je pokušavala da prikrije mucanje iz detinjstva. Taj način govora kasnije je postao jedan od njenih najčuvenijih zaštitnih znakova.
Knjiga podseća i na čuvenu haljinu u kojoj je 1962. godine pevala „Srećan rođendan, gospodine predsedniče“ Džonu F. Kenediju. Toliko uska da nije imala rajsferšlus ni dugmad, haljina je morala da bude ušivena direktno na njenom telu. Decenijama kasnije prodata je na aukciji za više od milion evra i postala jedan od najskupljih modnih komada u istoriji.
U nastavku donosimo nekoliko zanimljivosti iz ove knjige koja čitaocima približava jednu od najvećih ikona popularne kulture.
Majka ju je napustila kao bebu
Norma Džin je napuštena prvi put kada je imala svega dve nedelje. Kratko nakon što ju je rodila, Gledis Monro je shvatila da naprosto nije kadra da bude majka, uprkos činjenici da je rodila dvoje dece pre toga. Njih je predala svom prvom mužu Njutonu Bejkeru, prodavcu za kojeg se udala s petnaest godina.
Hraniteljska porodica
Najranije detinjstvo provela je u hraniteljskoj porodici, a sa sedam godina vraćena biološkoj majci. Uselile su se u nameštenu kuću, koju su delile sa dvoje britanskih glumaca nedaleko od filmskog studija u kom je Gledis radila. Ovde su se razgovori za vreme večere gotovo uvek vrteli oko filmova i bili začinjeni tračevima o slavnim ličnostima, dimom cigareta i čašama viskija. Nije moglo biti mnogo drugačije od dosadnih večeri koje je Norma Džin provodila s hraniteljskom porodicom. Pili su i kartali se i pevali. „A ja sam, s obzirom na versko vaspitanje, bila šokirana. Mislila sam da će svi završiti u paklu. Satima sam se molila za njih“, sećala se. Bioskop iznenada više nije bio greh, već neškodljiva razonoda, koja je porodicama, kao što je i njena, omogućavala da prežive.
Norma Džin je satima maštala o drugačijem životu, zamišljala sebe kao voljenu, poželjnu i veličanstvenu, kao što su zvezde koje je viđala na platnu. Filmovi su postali njeno utočište, pribežište. Shvatala je da jedini način da se preživi nesrećna realnost jeste da se preobrazi u nekog drugog – nekoga koga će svet obožavati.
Pin-up model
U ranim godinama Merilina slava više je počivala na fotografijama nego na kratkom pojavljivanju u bioskopima. Ona je postala jedna od omiljenih pinap-devojaka karikaturiste i fotografa Erla Morana, a pozirala je i Laslu Vilingeru, fotografu čuvenom po fotografijama Marlen Ditrih i Hedi Lamar, kao i Erlu Tajzenu, koji ju je fotografisao samo u praznom džaku „krompira iz Ohaja“, zbog čega je prodaja ovog povrća odletela u nebo. Neki od ovih fotografa su joj postali prijatelji; drugi su se zaljubili u zavodljivo biće koje je flertovalo s njima iza objektiva.
Čitala je ozbiljnu literaturu
Nije slučajnost to što se Merilin na brojnim fotografijama vidi s knjigom u ruci. Za razliku od drugih filmskih zvezda, ona je zaista volela da čita. Premda nije bila dobar učenik, naučila je da ceni književnost i postala je strastveni ljubitelj knjiga. Police u njenoj dnevnoj sobi bile su popunjene romanima Tomasa Vulfa, poezijom Emili Dikinson, Floberovom Madam Bovari, Vitmanovom zbirkom Vlati trave i Tolstojevim delima, a između stranica knjiga virili su bukmarkeri. Imala je anatomski udžbenik pun beležaka, koji je pažljivo proučavala u pokušaju da shvati kako funkcioniše telo u pokretu, ali listala je i Tumačenje snova Sigmunda Frojda, tražeći rešenje za svoje strahove. S vremenom je pročitala Emersonove Eseje, Grčku mitologiju Idite Hamilton i pisma Žorž Sand, i dok je maštala da postane dramska glumica, knjigu Stanislavsky Directs (Stanislavski režira) Nikolaja M. Gorčakova.
Zahvaljujući vremenu koje je provela s novinarima i kritičarima, iz romantičnih i drugih razloga, naposletku je u svojoj biblioteci imala oko 400 tomova. I tako su u njenoj sobi završili katreni Omara Hajama, dela Edgara Alana Poa i Prorok Halila Džubrana.
Žanr koji je Merilin činio trenutno i spontano zadovoljstvo, nefiltrirano akademskom kritikom ili učenim diskursom, bila je poezija. Znala je Jejtsove stihove napamet, počev od njoj najmilijeg: „Sve što je lepo je tek prolazno, sanjivo, nežno zadovoljstvo.“
Borila se za prava Afroamerikanaca
Zanimalo ju je šta se dešava u Kini, prezirala je makartizam i bila je čvrsto posvećena borbi za građanska prava i prava Afroamerikanaca. Odlučila je da se lično uključi u ovu borbu nakon što je otkrila da Ela Ficdžerald, njena omiljena pevačica, ne može da dobije nastup u Mokambu, modernom klubu koji su posećivale filmske zvezde. Oni koji su upravljali klubom tvrdili su da njena fizička pojava ne zadovoljava kriterijume potrebne za izlazak na pozornicu. Danas prijateljstvo između crne i bele žene nikoga ne čudi, ali u to vreme je to bio čin bunta za obe.
Vest da je Merilin odlučila da nedelju dana prisustvuje koncertima Ele Ficdžerald u Mokambu, garantujući klubu da će biti prisutna ne samo ona, već i druge filmske zvezde, izazvala je pravu pometnju. U noći debija Ficdžeraldove, sedela je u prvom redu sa Frenkom Sinatrom i Džudi Garland.
Prva je stala na crtu šovinizmu u Holivudu
Uprkos ogromnom uspehu, Merilin nije bila zadovoljna. Osećala je da je Tventit senčuri Foks iskorišćava jer je bila vezana finansijski nepovoljnim ugovorom. Iako je bila među pet zvezda u svetu koje su zarađivale više od producenata, zarađivala je mnogo manje od drugih glumica. I dok su njene koleginice, kao što je Liz Tejlor, zarađivale milione od tantijema, njoj su isplaćivali bednu sumu na ime zarade, čak i u poređenju sa Džejn Rasel, koja je glumila s njom u filmu Muškarci više vole plavuše, ali koja je na tom filmu zaradila deset puta više. Njen jedini izvor bogatstva bila je njena slava. Uloge koje su joj dodeljivali bile su sve zaglavljene u kliše isprazne plavuše, a ona je bila umorna od čekanja na nešto izazovnije.
I tako se upustila u bitku koja će se pokazati značajnom ne samo za nju već i za sve glumice posle nje. U januaru 1955. godine pozvala je novinare da objavi nešto neočekivano. „Sita sam sek*i uloga“, izjavila je onima koji su se pojavili da je čuju, pa je objavila da će, zajedno s prijateljem Miltonom Grinom, osnovati filmsku kompaniju Merilin Monro prodakšons.
Nakon zvezde nemog filma Meri Pikford, Merilin je bila tek druga žena u istoriji filma koja se odvažila na ovaj korak. Odrekavši se ugovora sa Foksom, otvoreno je prkosila svemoćnim holivudskim producentima. Sita rutinskog sek*ualnog zlostavljanja i uznemiravanja u studijima, iznela je u javnost holivudsku realnost u vreme kada se većina glumica ne bi usudila da izazove najmoćniju filmsku industriju na svetu.
„Znate, kada producent pozove glumicu u kancelariju da razgovaraju o scenariju, to nije jedino što on ima na umu“, prokomentarisala je.
Decenijama pre pokreta #MeToo, otvoreno je govorila o šovinizmu iza velikog platna i pokrenula opštu osudu filmske industrije.
Glad za ljubavlju
I pored toga što joj je svet bio pod nogama, Merilin se nikada nije osećala željenom onoliko koliko je to ona želela. Njena nezasita glad za ljubavlju rođena je u njenim traumatičnim počecima, iz bolnog detinjstva, zbog kog je bila nesigurna i zahtevna, zbog čega ju je bilo teško voleti. Žudela je za porodicom i bio joj je potreban neko da je drži u naručju. Ne iz sek*ualnih razloga, već da joj pruži moralnu podršku. Možda je zato bila tako privlačna: ispod svetlucave glazure slave bila je tek ranjivo dete, koje je tražilo zaštitu od mnoštva muškaraca, koji su, svako na svoj način, pokušali da joj pruže ljubav koju je ona tako očajnički tražila. Večito je koketirala, bila u vezi sa mnogima, a udala se za trojicu.
Prvi brak sa 16
Merilin je retko pominjala svoj prvi brak. Sklopljen sa jedva šesnaest godina, on joj je bio karta za nezavisnost, alternativa i način da zauvek napusti hraniteljske porodice. Visok, guste smeđe kose i plavih očiju, Džim Doerti je bio dvadesetjednogodišnji momak iz susedstva. Radio je noćne smene kao mehaničar u avionskoj kompaniji Lokhid i vozio ford kupe. Zapeo je za oko veoma mladoj Normi Džin Mortenson, koja nije bila svesna toga šta joj budućnost nosi. Venčanje je bilo zakazano za jun 1942. godine, da bi nevesta bila pravno zrela za sklapanje braka prema kalifornijskom zakonu.
Psihijatri i pilule
Bolno svesna svoje krhkosti, Merilin je počela neko vreme da ide kod psihijatra, što je u to vreme među imućnima u Kaliforniji bila nekontrolisana praksa. Jasno je bilo da joj je bila potrebna pomoć, ali u to vreme nije bilo lako razlikovati profesionalce od samoproklamovanih gurua, koji su prikazivali samouverenost i reklamirali svoje kompetencije odgovarajućom retorikom.
Dok je živela u Njujorku, Merilin je nekoliko meseci radila s doktorkom Margaret Hornberg, koja ju je podsticala da razreši traume iz detinjstva. Ova vrsta terapije izbacila je život glumice iz koloseka ne dovevši do pozitivnih rezultata.
Dve godine kasnije ponovo je počela da traži psihoanalitičara i okrenula se Merijen Kris. Naredne četiri godine dolazila je u njenu ordinaciju, koja se nalazila nedaleko od Central parka, a koju je posećivala i Žaklina Kenedi. Obratila se čak i na kauču kod Ane Frojd, ćerke čuvenog Sigmunda Frojda, koja ju je primila u nekadašnjem domu osnivača psihoanalize u Londonu za vreme snimanja filma Princ i igračica.
Zatim je 1960. godine srela doktora Ralfa Grinsona, poslednjeg u beskrajnom nizu specijalista koji su svoje sumnjive metode psihoanalize testirali na ovoj zvezdi. Čuven u svetu, autor značajnih publikacija i profesor psihijatrije na Kalifornijskom univerzitetu, u Holivudu je bio poznat kao „analitičar zvezda“, jer su mnogi njegovi pacijenti, pa i Frenk Sinatra i Vivijen Li, bili pripadnici industrije zabave.
Svakog dana se viđao s Merilin u svojoj kancelariji i prepisivao joj masivne doze pilula, koje su je, umesto da joj pomognu, bacale još dublje u pakao. Monro je umrla u 36. godini, ostavivši za sobom život pun kontrasta.
Njena smrt u avgustu 1962. godine, zvanično klasifikovana kao „verovatno samoubistvo“, pokrenula je glasine i teorije zavere koje istrajavaju do današnjih dana.
Citati
„Da sam poštovala sva pravila, nigde ne bih stigla.“
„Želim da budem umetnik, ne erotsko čudo. Ne želim da me prodaju publici kao celuloidni afrodizijak.“
„Niko mi nikada kao devojčici nije rekao da sam lepa. Devojčicama bi trebalo govoriti da su lepe čak i kad nisu.“