Lek je smanjio rizik od smrti za 38 odsto, a dvostruko više pacijenata je preživelo godinu dana u poređenju sa standardnom terapijom
Elraglusib deluje na imuno-mikrookruženje tumora, a rezultati studije nude oprezni optimizam i osnovu za dalje, šira ispitivanja i primenu na druge vrste tumora
Novi lek za rak pankreasa razvijen na Univerzitetu Nortvestern uskoro bi mogao pomoći pacijentima da žive duže, prema najnovijoj studiji, jednoj od retkih randomizovanih u poslednjih deset godina koja pokazuje korist u preživljavanju.
Rak pankreasa jedan je od najsmrtonosnijih karcinoma i među najtežim za lečenje, pri čemu većina pacijenata preživi manje od godinu dana nakon dijagnoze.
U randomizovanom kliničkom ispitivanju faze 2, pacijenti koji su primali eksperimentalni lek elraglusib, uz standardnu hemoterapiju, imali su dvostruko veće šanse da prežive nakon godinu dana lečenja, u poređenju sa onima koji su primali samo hemoterapiju.
Lek je, takođe, smanjio rizik od smrti za 38 procenata.
Studija je jedna od retkih uspešnih randomizovanih studija u poslednjoj deceniji koja pokazuje korist u preživljavanju koja bi se mogla primeniti na široku populaciju pacijenata obolelih od raka pankreasa, prema autorima.
- Rak pankreasa ostaje jedan od najtežih solidnih tumora za lečenje, ali ovi nalazi pružaju oprezan optimizam pacijentima - rekao je glavni autor studije Devalingam Mahalingam, MBBChBAO, profesor medicine na Odeljenju za hematologiju i onkologiju:
- Iako ove rezultate treba potvrditi u ispitivanjima faze 3, posmatranje koristi u preživljavanju kod tako teško lečivog raka je ohrabrujuće. S obzirom na novi mehanizam ovog leka, ovi nalazi povećavaju mogućnost da bi mogao imati širu primenu kod drugih tipova tumora - dodao je Mahalingam, koji je takođe pomoćnik direktora kliničkih istraživanja u Sveobuhvatnom centru za rak Roberta H. Lurija Univerziteta Nortvestern.
Kako je studija sprovedena
U fazi 2 ispitivanja obuhvaćeno je 233 pacijenta sa metastatskim rakom pankreasa na 60 lokacija u šest zemalja Severne Amerike i Evrope.
Pacijenti su nasumično raspoređeni da primaju ili standardnu hemoterapiju ili istu hemoterapiju u kombinaciji sa elraglusibom.
Oni koji su primali elraglusib živeli su u proseku 10,1 meseci, u poređenju sa 7,2 meseca za one koji su primali samo hemoterapiju. Iako ta razlika od tri meseca može delovati skromno, to je delimično zato što je ispitivanje uključivalo pacijente čiji je rak prebrzo napredovao da bi imali koristi od lečenja.
Među pacijentima koji su imali koristi od leka, uticaj je bio izražen.
Dva puta više pacijenata koji su primali elraglusib bilo je živo nakon jedne godine - 44 odsto naspram 22, a oko 13 procenata pacijenata u grupi koja je primala lek bilo je živo nakon dve godine, u poređenju sa jednim pacijentom u grupi koja je primala hemoterapiju.
Neželjeni efekti su uglavnom bili u skladu sa hemoterapijom, ali nešto češći u grupi koja je primala elraglusib. Najčešći neželjeni efekti su bili:
- nizak broj belih krvnih zrnaca,
- umor,
- privremena promena vida.
Svi ovi neželjeni efekti su bili reverzibilni.
"Lek je mom mužu produžio i poboljšao kvalitet života"
Pošto je ispitivanje počelo pre više od pet godina u SAD, većina američkih učesnika je od tada umrla od raka. Ali, rođaci dva pacijenta iz Nortvestern Medicine koji su primili lek i živeli otprilike dve godine nakon početka ispitivanja rekli su da je učešće njihovim voljenima dalo osećaj svrhe.
Dona Husar (65) iz Palos Hajtsa, Ilinois, rekla je da je njen pokojni suprug, Metju, odlučio da učestvuje ubrzo nakon dijagnoze, u konsultaciji sa rođakom koji je radio u onkologiji.
- Ako imate bilo kakvu priliku da idete na ispitivanje leka, samo napred - seća se da joj je rečeno.
Metju Husar je ostao u ispitivanju skoro dve godine, a porodica pripisuje leku to što im je pružilo više vremena zajedno.
Za njegovu ćerku, Madelin (29) iz Čikaga, kliničko ispitivanje je ponudilo nešto za šta se može uhvatiti.
- Kada čitate o raku pankreasa na mreži, to je zastrašujuće. Ali, saznanje da su sprovedena istraživanja i da je sprovedeno ispitivanje dalo nam je nešto pozitivno na šta možemo da se fokusiramo umesto da se stresiramo zbog najgorih mogućih scenarija - rekla je Madelin.
Marija Lepovski (75) iz Medisona, iz Viskonsina, rekla je da je iskustvo za njenog pokojnog supruga Roberta Brajtmana bilo podjednako značajno. Brajtman je takođe učestvovao u stidiji oko dve godine.
- Moj muž je verovao u pomoć - rekla je, napominjući da je, pored produženja njegovog života, lek takođe poboljšao njegov kvalitet života:
- Neizbežno je bilo nekih ozbiljnih neželjenih efekata, ali ipak, tokom većeg dela perioda lečenja, mogao je sam da ide autobusom do klinike Nortvestern Medicine. To mu je bilo zaista važno da održi svoju autonomiju i bude što je moguće bliži normalnom stanovniku Čikaga.
Kako elraglusib deluje
Elraglusib je razvijen pre skoro 15 godina u laboratorijama Univerziteta Nortvestern. Cilja protein poznat kao GSK-3 beta, koji igra ulogu u rastu tumora i suzbijanju imunog sistema.
Za razliku od tradicionalne hemoterapije, koja ima za cilj ubijanje ćelija raka, elraglusib izgleda deluje na mikrookruženje tumora. To je mešavina ćelija raka, imunih ćelija i okolnog tkiva koja može ili da podrži ili oslabi tumore.
Tumori pankreasa su teški za lečenje, delom zbog njihovog mikrookruženja, koje je posebno vešto u suzbijanju imunog odgovora.
U studiji, pacijenti koji su primali elraglusib pokazali su povećanje ćelija koje se bore protiv raka unutar svojih tumora, što nudi rani dokaz da lek može pomoći u ponovnom aktiviranju imunog sistema.
Pored toga, određeni imunološki markeri u krvi na početku ispitivanja bili su povezani sa dužim preživljavanjem kod pacijenata koji su primali lek.
Iako su ovi nalazi preliminarni, oni ukazuju na to da elraglusib može biti posebno efikasan kod određenih pacijenata čiji je imuni sistem već spreman da odgovori.
Mahalingam i njegove kolege već rade treću fazu ispitivanja. Takođe su zainteresovani za proučavanje leka u kombinaciji sa drugim novim terapijama kako bi utvrdili da li se može postići šira klinička korist.
Studija je u časopisu Nature Medicine objavljena 14. aprila 2026. godine.