Izložba 'Između pogleda: Gabrijel Felc i Beogradska filharmonija' prikazuje različite aspekte dirigenta, od velikih nastupa do njegovih emotivnih trenutaka iza bine.
Naglašeno je da je Felc unapredio članove orkestra i kroz temeljni rad i međusobno poverenje postizao izuzetne umetničke rezultate.
Portparolka Beogradske filharmonije Jelena Milašinović, govorila je o nedavnoj izložbi posvećenoj šefu-dirigentu Gabrijelu Felcu, očuvanju njegovog umetničkog nasleđa, kao i o negovanju institucionalnog sećanja.
Govoreći o izložbi "Između pogleda: Gabrijel Felc i Beogradska filharmonija", Milašinović je ocenila da je ona "jako lep način za uvod publike u koncert koji bi bio poslednji u sezoni kojim bi dirigovao Felc", podsećajući da je orkestar ostao bez svog šefa-dirigenta na početku sezone.
- Mi smo se jako potrudili da očuvamo tih šest programa, ne samo kao neke suvenire, već i da podsetimo publiku na Gabrijelove ideje i da dokažemo i pokažemo koliko on se još uvek intenzivno čuje i bez svog prisustva - rekla je Milašinović za Tanjug "Reflektor".
Kako je objasnila, izložba je bila postavljena 17. aprila u holu Kolarca i osmišljena tako da prikaže različite perspektive dirigenta.
"Učinio filharmoničare boljim muzičarima".
- Sugerisali smo kroz taj naslov Između pogleda, jer kada smo podigli pogled nagore, prezentovali smo grandiozne događaje poput koncerata na otvorenom, poluscenskih izvođenja opera i maratona... ali u pogledu naniže, na muzičkim pultovima, bile su fotografije Gabrijela iza bine, kao čoveka, ranjivog, emotivnog, vrlo fokusiranog i pre svega prijatelja Beogradske filharmonije" - navela je Milašinović.
Govoreći o Felcovom doprinosu, istakla je da je "učinio filharmoničare boljim muzičarima".
- Oni su uz njega, kroz poverenje koje su imali, naučili kako da se jedni na druge oslone, da se slušaju i zaista, uz Felca kao muzičkog lidera, prijatelja i saborca, pamtimo koncerte gde smo imali utisak doticanja samog smisla umetnosti - rekla je Milašinović.
Prema njenim rečima, iza takvih rezultata stajao je temeljni rad.
- Sve je to bilo podržano kroz jedan minuciozni rad kroz koji se Gabrijel pripremao, kako je pripremao muzičare i kako je zapravo dočekivao i uzdizao publiku - dodala je Milašinović.
"Tako je govorio Gabrijel"
Osvrnuvši se na lične uspomene, opisala je Felca kao osobu koja je volela Beograd i bila izuzetno energična.
- Gabrijel je zaista obožavao Beograd i iznenađivao nas svojom hiperaktivnošću. I kada se pripremao za najteže koncerte, on je džogirao ujutru Beogradom - rekla je Milašinović.
Kako je navela, privatno joj ostaje utisak da je bio "ili superheroj ili jedno jako radoznalo dete".
- Vi ste puni velikih reči o tome šta ste doživeli, a ispred sebe vidite jednog tako skromnog dečaka koji je sve svoje dao na sceni samo nekoliko minuta ranije - rekla je Milašinović.
Dodala je da je Felc bio neposredan i duhovit, kao i da je brzo savladao srpski jezik.
- Voleo je da se smeje šalama na svoj račun zbog srpskog jezika, koji je obećao da će naučiti i naučio, rekla je Milašinović, ističući da je saradnja sa njim bila izuzetno laka i jednostavna" jer je brzo uspostavio odnos sa publikom i medijima.
Govoreći o negovanju sećanja, podsetila je i na publikaciju "Tako je govorio Gabrijel".
- Objavili smo jedan mali spomenar, nepretencioznog formata, gde smo njegove reči iz intervjua i direktna obraćanja orkestru ujedinili u jednu publikaciju - rekla je Milašinović, ocenjujući da "institucionalno sećanje mora aktivno da se oblikuje".
Koncert posvećen Isidori Žebeljan
Osvrnula se i na nedavni koncert posvećen Isidori Žebeljan, navodeći da Filharmonija kroz takve projekte razvija kontinuitet umetničkog pamćenja.
Podsetila je da je Žebeljan radila na koncertu za hornu za Štefanom Dorom, ali da ga nije završila, nakon čega je Filharmonija nastavila projekat.
- Beogradska filharmonija je napravila novu porudžbinu mladom kompozitoru Veljku Nenadiću, koji je imao zadatak da na osnovu skica koje je Isidora ostavila napiše kompoziciju njoj u čast - rekla je Milašinović.
Kako je dodala, rezultat je delo "Vajski hramovi", koje predstavlja novo obogaćenje simfonijske literature.
- Ne samo što slavimo Isidorinu umetnost izvodeći njena dela, već i što slavimo njeno stvaralaštvo koje inspiriše druge autore... na taj način imamo jedno živo podsećanje na sve one čija je zaostavština vanvremenska - zaključila je Milašinović.