SMRT Vuk Karadžić i danas je MISTERIJA: Supruga Ana i ćerka Mina NISU VEROVALE dijagnozi lekara, a ono što su kasnije ISPRIČALI GROBARI posebno je ZASTRAŠUJUĆE
- Vuk Karadžić preminuo je 7. februara 1864. godine u Beču
- Okolnosti njegove smrti ostale su nepoznate, a kao zvaničan uzrok navodi se meningitis
Vuk Stefanović Karadžić, najveći reformator srpskog jezika, preminuo je 7. februara 1864. godine u Beču. Filolog, lingvista, prevodilac, jedna od najznačajnijih ličnosti ovdašnje kulture i književnosti, "bio je oplakan od celog srpstva i celog učenog slovenskog sveta". Međutim, okolnosti njegove smrti ostale su obavijene velom tajne.
Njegov koncept azbuke "jedno slovo – jedan glas" u enciklopediji Britanika svrstava se među najjednostavnije i najlogičnije sisteme izgovora. "Ono što je Nikola Tesla u nauci, a Ivo Andrić u književnosti, to je Vuk Karadžić u domenu globalne duhovne revolucije – stvaranja jezika, književnosti i pravopisa i naročito skupljanja narodnih umotvorina, kojima je jedan Gete bio fasciniran", rekao za BBC slavni reditelj Đorđe Kadijević, koji je osamdesetih režirao seriju o jednom od najvećih prosvetitelja ovih prostora.
Čuveni filolog i lingvista, aktivni učesnik i svedok srpske kulturne revolucije tokom 19. veka, u večnost se preselio 7. februara 1864, u 76. godini. Poslednja adresa bila je Traunova kuća u Marokanskoj ulici u Beču. Detalji o njegovim poslednjim ovozemaljskim časovima nisu poznati, zbog čega se i danas o tome pletu razne teorije zavere. Prema zvaničnim podacima, umro je od meningitisa.
Kada je doktor Eugen Braun, lični lekar porodice, konstatovao prestanak svih telesnih funkcija, bila je skoro ponoć. Duboko se naklonio i izjavio saučešće Vukovoj supruzi Ani Mariji Kraus. Vuk je na sebi imao sivo-prugaste pantalone, belu košulju od praške vunene čoje i preko nje starinski prsluk iz narodne nošnje, takođe od čoje, piše portalibris.rs.
Iako se zapaljenje mozga navodi kao uzrok smrti velikog reformatora, njegova udovica Ana i ćerka Mina tvrdile se su da nije imao nijedan simptom ove bolesti: nije ga bolela glava, niti ga je mučio vrat, nije imao vrtoglavice, a ni gubio svest u poslednjih sedam meseci. Jedini problem sa zdravljem bila je "isušena lijeva noga", kako je često govorio za paralizu potkolenice, koju je zadobio nakon povrede kada je u mladosti pao s konja.
Sumnju u istinitost dijagnoze podgrejalo je i kasnije Minino sećanje da je doktor Braun, "čudno i neprestano" gledao u levu nogu preminulog Vuka. "Podizao je i zavrtao nogavicu pantalona, opipavao kost i merio toplinu kože nekakvom čudnom spravom", zapisala je Mina Karadžić, misleći verovatno na neku vrstu ondašnjeg toplomera.
Nekoliko godina kasnije, reči svoje kćeri potvrdila je i Ana Kraus, dodajući još nekoliko detalja na koje je zaboravila u ogromnoj gužvi i pometnji u danima Vukove smrti i sahrane: "Čak i posle dva dana ležanja na odru, Vuku, ukočenom i mrtvački ledenom, leva bolesna noga delovala je gipko, modro i prokrvljeno. Odavala je utisak topline i veoma jake cirkulacije, urpkos činjenici da je već dva dana bio mrtvački siv i beživotan".
Kada su 1897. posmrtni ostaci sa bečkog groblja Sankt-Marks preneti u Beograd, gde je Vuk Karadžić sahranjen u porti Saborne crkve, trojica grobara koji su pratili kovčeg od Austrije do Srbije bili su zaprepašćeni "koliko je bio lak, kao da je prazan". No, posle 33 godine pod zemljom, ne bi trebalo da bude čudno što je sadržaj sanduka bio, kako je rečeno, lak, jer su ostale tek trošne kosti.
Ni austrijske, ni srpske vlasti nisu dozvolile otvaranje kovčega i prenošenje zemnih ostataka u novi, metalni kovčeg, tako da ostaju samo nagađanja. Ipak, činjenica je da detalji smrti najvećeg reformatora srpskog jezika nikad nisu do kraja razjašnjeni.
Pogledajte BONUS VIDEO:
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.