Tegobe se ne moraju pojaviti odmah nakon obroka
Kod blage putničke dijareje antibiotik se rutinski ne preporučuje, niti se savetuje njegova preventivna primena kod većine putnika
Putnička dijareja jedan je od najčešćih zdravstvenih problema tokom putovanja, naročito u područjima sa nižim higijenskim i sanitarnim standardima a putovanje provedene uz temperaturu, grčeve i česte odlaske u toalet, može da napravi jedan neoprani obrok, čaša vode iz neproverenog izvora ili hrana koja nije pravilno čuvana.
Bakterije su najčešći uzročnici putničke dijareje, a među njima se posebno izdvajaju patogeni sojevi Escherichia coli, kao i bakterije iz rodova Campylobacter, Shigella i Salmonella. Uzročnici mogu biti i virusi, pre svega norovirus, dok su parazitarne infekcije ređe.
Tegobe se ne moraju pojaviti odmah nakon obroka.
Vreme pojave simptoma zavisi od uzročnika, kada su za tegobe odgovorni toksini uneti hranom, simptomi mogu početi već nakon nekoliko sati.
Kod većine bakterijskih i virusnih infekcija prvi simptomi najčešće se javljaju nakon 6 do 96 sati, dok parazitarne infekcije obično imaju duži period inkubacije.
- Većina blagih slučajeva kod zdravih odraslih osoba prolazi bez ozbiljnih posledica. Ipak, gubitak vode i elektrolita može dovesti do dehidratacije, naročito kod male dece, starijih osoba, imunokompromitovanih pacijenata i osoba sa značajnim hroničnim bolestima, poput dijabetesa, kardiovaskularnih ili bubrežnih oboljenja. Veći oprez potreban je i kod osoba koje koriste lekove koji značajno smanjuju lučenje želudačne kiseline. Zato je važno znati šta treba uraditi prvo, ali i kada samolečenje nije dovoljno – objašnjava Milena Milojević, farmaceutkinja Farmaceutske komore Srbije.
Prvi korak je nadoknada tečnosti
Osnovu zbrinjavanja putničke dijareje predstavlja nadoknada izgubljene tečnosti i elektrolita.
Kod izraženijih gubitaka najbolji izbor su oralni rehidratacioni rastvori, koji sadrže odgovarajući odnos vode, glukoze i elektrolita.
- Sadržaj kesice treba rastvoriti tačno u količini vode navedenoj na pakovanju i uzimati često, u manjim gutljajima, naročito ako postoji mučnina. Ako dođe do povraćanja, može se napraviti kratka pauza od oko 10 minuta, a zatim nastaviti sporije, čestim malim gutljajima. Veoma zaslađeni napici nisu dobra zamena, jer veće količine šećera mogu dodatno pogoršati dijareju.
- Kada su dostupni standardizovani oralni rehidratacioni preparati, njima treba dati prednost u odnosu na domaće mešavine vode, soli i šećera, kod kojih greška u odmeravanju može dovesti do neodgovarajuće koncentracije rastvora. Dugotrajno gladovanje nije potrebno. Kada osoba može da jede, preporučuje se postepen povratak uobičajenoj ishrani, u skladu sa podnošenjem hrane – kaže Milojević.
Kada uzeti probiotik i koji
Nisu svi probiotici isti. Njihov efekat zavisi od konkretnog mikroorganizma i soja, doze i namene za koju je ispitivan.
Zato veći broj sojeva ili milijardi mikroorganizama ne znači automatski bolji preparat.
- Dokazi o rutinskoj primeni probiotika u prevenciji putničke dijareje nisu dovoljno konzistentni da bi se oni preporučili svim putnicima kao pouzdana preventivna mera. Saccharomyces boulardii spada među bolje ispitivane probiotske mikroorganizme i ima mesto i u domaćim Smernicama za farmaceute za primenu probiotskih preparata. Probiotik ipak ne treba predstavljati kao zaštitu koja sigurno sprečava dijareju niti kao zamenu za rehidrataciju i preventivne mere. Pri izboru je važno proveriti konkretan soj, namenu za koju je ispitivan i odgovarajuću dozu - objašnjava Milojević.
Probiotik treba koristiti prema uputstvu konkretnog proizvoda i savetu zdravstvenog radnika.
- Kod probiotika koji sadrže bakterijske sojeve, a koriste se zajedno sa antibiotikom, često se preporučuje vremenski razmak. Saccharomyces boulardii je kvasnica, pa antibakterijski lekovi na nju ne deluju na isti način, dok antimikotici mogu smanjiti njenu aktivnost. Poseban oprez potreban je kod teško obolelih i imunokompromitovanih pacijenata, kao i kod osoba sa centralnim venskim kateterom. Kod njih preparati sa S. boulardii nisu za samoinicijativnu primenu zbog retkog, ali ozbiljnog rizika od sistemske gljivične infekcije – savetuje Milojević.
Da li treba odmah zaustaviti dijareju
U svakodnevnoj praksi nije retko da se loperamid uzme odmah nakon pojave dijareje, sa željom da se stolice što pre zaustave. Međutim, takav pristup nije uvek opravdan.
Pre primene važno je proceniti da li postoje povišena telesna temperatura, krv u stolici, izražen bol ili drugi simptomi koji mogu ukazivati na ozbiljniju infekciju.
- Kod odgovarajuće odabranih pacijenata loperamid može smanjiti učestalost stolica i osećaj hitnosti, ali njegovo dejstvo je simptomatsko, ne uklanja uzrok dijareje i ne zamenjuje nadoknadu tečnosti. Ne treba ga koristiti kao samostalnu terapiju kod krvave dijareje ili dijareje praćene povišenom temperaturom. Kod dece je potreban dodatni oprez i terapiju ne treba započinjati bez stručnog saveta – zaključuje Milojević.
Aktivni ugalj se često nalazi u putnoj apoteci, ali nema dovoljno dokaza koji opravdavaju njegovu rutinsku primenu kod akutne ili putničke dijareje. Pored toga, može smanjiti apsorpciju istovremeno uzetih lekova, zbog čega je poseban oprez potreban kod osoba koje redovno koriste oralnu terapiju.
Da li je potreban antibiotik
Kod blage putničke dijareje antibiotik se rutinski ne preporučuje, niti se savetuje njegova preventivna primena kod većine putnika.
Osim mogućih neželjenih dejstava, nepotrebna primena antibiotika doprinosi antimikrobnoj rezistenciji, može poremetiti crevnu mikrobiotu i povećati rizik od infekcije bakterijom Clostridioides difficile.
Kod težih oblika antibiotik može biti potreban, ali izbor zavisi od simptoma, destinacije, lokalne rezistencije bakterija, pridruženih bolesti i drugih lekova koje pacijent koristi.
Zato antibiotik ne treba uzimati nasumično iz kućne apoteke. Ako postoji opravdan razlog da ga putnik nosi za eventualno lečenje težeg oblika dijareje, izbor i način primene treba unapred uskladiti sa lekarom.
Kada treba potražiti lekarsku pomoć
Lekarska procena je potrebna naročito ako se jave:
- krv u stolici,
- visoka ili uporna temperatura,
- jak ili sve intenzivniji bol u stomaku,
- izrazita malaksalost, pospanost ili konfuzija,
- veoma malo mokrenja, vrtoglavica, suva usta ili drugi znaci dehidratacije,
- uporno povraćanje zbog kojeg nije moguće unositi tečnost,
- brzo pogoršanje opšteg stanja,
- dijareja koja se ne poboljšava ili traje duže, posebno nakon povratka sa putovanja.
Raniju procenu zahtevaju mala deca, trudnice, starije osobe, imunokompromitovani pacijenti i osobe sa ozbiljnim hroničnim bolestima.
Najvažnija je prevencija
Rizik od putničke dijareje nije moguće potpuno eliminisati, ali se može smanjiti pažljivim izborom hrane i vode i redovnim pranjem ruku. Treba birati dobro termički obrađenu hranu, koristiti vodu iz pouzdanog izvora i izbegavati led kada nije poznato od kakve je vode napravljen.
U putnoj apoteci korisno je imati oralni rehidratacioni rastvor, dok probiotik treba birati prema konkretnom soju, indikaciji i dostupnim dokazima, a ne prema broju bakterija ili marketinškim tvrdnjama.
Najvažnije je zapamtiti da kod putničke dijareje cilj nije samo zaustaviti simptome. Nadoknada tečnosti, procena težine tegoba i pravovremeno prepoznavanje situacija koje zahtevaju lekarsku pomoć predstavljaju osnovu bezbednog postupanja.