Sergej Jesenjin bio je jedan od najvažnijih ruskih pesnika, koji je živeo sa strašću i zapamćen kao boemski tip.
Jesenjin je tragično preminuo, a okolnosti njegove smrti izazivaju kontroverze i spekulacije o umešanosti sovjetskih vlasti.
Ruski pesnik Sergej Aleksandrovič Jesenjin ovaj svet napustio je 28. decembra 1925. godine, a u današnjoj Rusiji, stotine ulica, trgova, institucija, spomenika širom te velike zemlje, nose njegovo ime.
Gotovo nepodeljeno, Jesenjin se smatra literatom čije delo spada u sam vrh književnog stvaralaštva njegove voljene Rusije, a omiljeni poeta, inače neobično plodan, živeo je intenzivno, punim plućima, strasno i emotivno.
Veliki ruski pesnik, jedan od najčitanijih i najvoljenijih, obožavao je žene i životinje, a vrh tadašnjih sovjetskih komunista smatrao ga je neprijateljem države i, prema nekim navodima, na kraju i ubio.
Živeo je svega 30 godina
Sergej Jesenjin rođen je 3. oktobra 1895 - živeo je svega 30 godina. Rođen je u selu Konstantinovu u Rjazanskoj guberniji. Detinjstvo je proveo odrastajući u domu dede i babe, u seoskom okruženju, što je ostavilo veliki trag u njegovoj poeziji. Nakon završene škole upisao se na moskovski Narodni univerzitet A. L. Šanjavskog, na kome je proveo nešto više od godinu dana. U to vreme je već počeo da objavljuje pesme u književnim časopisima
Savremenici su ga opisivali kao razbarušenog boemskog tipa, koji je živeo veoma intenzivno.
Njegovi stihovi su, po opštoj oceni, najvišeg dometa. Veoma je uticao na generacije pesnika, ne samo ruskih.
Najpoznatija Jesenjinova dela su zbirke pesama: "Zadušnice", "Ispovest mangupa", "Sovjetska Rusija", "Persijski motivi", poema "Ana Snjegina", dramska poema "Pugačov" i snažna depresivna poema "Crni čovek".
Pesmom "Surovi oktobar me je obmanuo", otvoreno je naglasio svoje otuđenje od boljševičke Rusije i okrenuo protiv sebe tadašnju Staljinovu vlast.
Jesenjinov život bio je dramatičan - uvek je živeo jedino od honorara za svoje pesme i bio večiti beskućnik.
"Prijatelji su ga napijali vinom, a žene su mu pile krv", zapisao je poznati ruski književnik Maksim Gorki, njegov prijatelj.
"Crni ljudi" ga nisu ostavljali na miru, ali to nisu bila snoviđenja proistekla iz votke, kako se dugo verovalo.
Naime, poslednjih godina je otkriveno da u tajnim i specijalnim arhivima Lenjinove i Staljinove tajne policije ima mnogo poverljivih dokumenata o Jesenjinu: prijave doušnika, zapisnici policije, pozivi na suđenja...
U strahu od "crnih ljudi" na samom kraju života Jesenjin je spalio svoje rukopise, a do danas se ne zna ni koje ni koliko.
Izbegao je poslednje hapšenje i suđenje spasivši se begom u psihijatrijsku bolnicu da bi, navodno, izvršio (kako se pisalo) "trostruko samoubistvo".
Žene su pratile Jesenjina stalno, a on je napisao niz izuzetnih ljubavnih pesama, lirskih, ali i brutalno otvorenih.
Strašne sudbine žena
Strašne sudbine pojedinih žena tragične su stranice njegove biografije. Ženio se tri puta - jednu ženu mučila je i ubila ruska tajna policija, dok je druga izvršila samoubistvo na njegovom grobu.
Poznata je njegova veza sa čuvenom balerinom tog doba Amerikankom Isidorom Dankan. Kad su se upoznali on je imao 26, a ona 44 godine. Par je odlučio da se venča, a on je na taj način, kao njen suprug, dobio vizu da otputuje sa njom u Parizi. Ali, van Rusije on nije bio ništa drugo nego 'dodatak' slavne plesačice, njen 'prilepak'. Iako se ona svim silama trudila da ga prihvate i van njegove domovine tako što mu je organizovala književne večeri, pa i prevođenje i objavljivanje njegovih pesama, niko nije reagovao na njega.
On je potonuo u depresiju, nastupile su svađe, tuče, pijanstva i skandali. Vratili su se u Rusiju a problemi nisu prestali i ubrzo su se rastali.
I Dankanova je tragično stradala, ali njena smrt je bila banalna - njen dugi šal zakačio se za točak automobila u vožnji i udavio je.
Jesenjin je proveo život u tuđim stanovima u Moskvi. Živeo je od honorara za svoje pesme, a od tih rubalja odvajao je za sestre Kaću i Šuru, koje je doveo iz Konstantinova da uče gimnaziju u Moskvi. Kako su svedočili njegovi savremenici, više od nemaštine, pogađala ga je sudbina njegovih pesama.
Nije doživeo priznanja za svu onu lepotu koju je njegova lirika dala ruskoj poeziji 20. veka.
"Trostruko samoubistvo"
Stradao je u noći 27. na 28. decembar 1925. u hotelu "Angleter". Zvanična verzija kaže da je bio "umoran, duševno bolestan i očajan".
U sobi je navodno razbacao nameštaj, napravio nered, lupao na vrata gostiju i tražio pomoć, a onda prerezao nožem vene, zatim preko cevi za parno grejanje prebacio uže od prtljaga i navukao omču oko vrata.
Tako je "izvršio trostruko samoubistvo - rezanjem vena, vešanjem i spaljivanjem uz cev za parno grijanje", kaže zvanična verzija.
Iza sebe, na zidu (navodno sopstvenom krvlju) ostavlja sad poznate stihove, ukomponovane posle u čuvenu romansu, koji počinju strofom: Doviđenja, dragi, doviđenja; Ti mi prijatelju jednom beše sve. Sudbinski rastanak bez našeg htenja; Obećava i sastanak, zar ne?"
Danas deo istoričara i poznavalaca rada tadašnje tajne sovjetske policije KGB-a veruje da je Jesenjin ubijen kao neprijatelj komunističkih vlasti i da je to zvanično podvedeno kao "trostruko samoubistvo".
Neki čak tvrde kako su i oproštajne stihove cinično napisali pripadnici KGB-a, koji su Jesenjina, navodno, likvidirali. Kao razlog, neki su pominjali čak i navodnu vezu Jesenjina sa Staljinovom kćerkom Svetlanom Alelujevom.
Ono što nije "navodno" i što je proverljiva verzija jeste Jesenjinov pesnički talenat koji ga je po popularnosti stavio na drugo mesto najvećih ruskih poeta iza Puškina.
Sahranjen je na Vaganjkovskom groblju u Moskvi.