Dokumentarna serija na Netfliksu osvetljava slučaj brutalnog ubistva četvoro studenata Univerziteta Idaho iz novembra 2022. godine.
Serija prikazuje šok i paniku unutar zajednice, probleme sa obaveštavanjem žrtava i optužbe prijatelja na društvenim mrežama.
Potresna nova dokumentarna serija na Netfliksu, „The Idaho Murders: College Nightmare”, od danas je dostupna za gledanje i baca novo svetlo na jezivo ubistvo četvoro studenata Univerziteta Idaho iz 2022. godine.
UPOZORENJE: Ne nastavljajte dalje da čitate ako niste gledali „The Idaho Murders: College Nightmare” na Netfliksu.
U novembru 2022. godine, Kajli Gonkalves (21), Medison Mogen (21), Zana Kernodl (20) i Itan Čapin (20) brutalno su izbodeni nožem u kući van kampusa u Ajdahu.
Godinama kasnije, 2. jula 2025, bivši student kriminologije sa Washington State University, Brajan Koberger (sada 31), priznao je krivicu za zločin i osuđen je na četiri uzastopne doživotne kazne zatvora. Nije rekao zašto je počinio taj užasan zločin.
Godinu dana kasnije, 26. jula 2026, Koburger je u šokantnom preokretu izjavio da je nevin i da želi da povuče svoje priznanje krivice. Ovaj najnoviji obrt nije bio deo serije, piše Page six.
Pročitajte u nastavku najveće šokantne trenutke iz trodelne dokumentarne serije, koja je sada dostupna na Netflixu.
Prijatelji žrtava saznali su putem SMS upozorenja na kampusu
Kada su preživele cimerke Dilan Mortensen i Bitani Fank pozvale policiju, jedna je kroz suze rekla: „Nešto se desilo u našoj kući i ne znamo šta.”
Fank je u pozivu hitnoj službi rekla da se njeni prijatelji „ne bude” i da su „onesvešćeni”, ne shvatajući da su mrtvi.
Snimak sa kamera na telima policajaca prikazuje Mortensen, Fank i druge prijatelje - sa zamagljenim licima - kako sede na ivičnjaku ispred kuće, dok policija istražuje mesto zločina.
Jedan od njih je kroz suze rekao policajcu: „Mogli ste nam reći šta se desilo pre nego što su poslali poruku.”
Kada je policajac odgovorio: „Nemam pojma o čemu pričate”, prijatelj žrtava je objasnio: „Poslali su poruku [SMS] celom univerzitetu – pre nego što su nama rekli šta se desilo.”
Blejn Ikls, dekan studenata na Univerzitetu Ajdaho, objasnio je pred kamerama da je bio „zapanjen” kada su mu policajci rekli: „Imamo četiri mrtve osobe, i mislimo da su studenti.”
Dodao je da je protokol za ovakve zločine korišćenje internog sistema za hitna upozorenja, kako bi se „informacije odmah prosledile” na telefone svih.
Entoni Dalindžer, šef policije, napomenuo je da univerzitet nije upozorio policiju pre nego što je poslao upozorenje, i da bi policija više volela da su „sarađivali”.
Kuper Etkinson, Čapinov prijatelj, prisetio se da je upozorenje sadržalo reč „ubistvo”, što je bila „teška reč” i izazvala je „paniku” kod svih.
- Većina nas je znala da više nisu živi, ali nismo znali šta se desilo - rekao je, dodajući da je zajednicu na fakultetu zahvatila „panika, pozivi, poruke”.
Koberger je navodno rekao žrtvama da će im "pomoći"
Preživela cimerka Mortensen bila je kod kuće te noći i seća se da je čula vrisak, kao i da je čula jednu od ubijenih cimerki kako govori: „Neko je ovde.”
Mortensen je rekla policiji: „Zaključala sam vrata, jer sam se mnogo uplašila.”
Dodala je: „Sećam se da sam čula glas tog muškarca kojeg nisam prepoznala kako govori: ‘Bićeš dobro. Ja ću da pomognem.’” Napomenula je da to nije rekao „lepim tonom”, već „čudnim, neobičnim glasom”.
Prijatelji žrtava dobijali su ružne poruke
Koberger je uhapšen više od mesec dana nakon ubistava, 30. decembra 2022.
U nedeljama pre nego što ga je policija privela, društvene mreže su bile prepune teorija zavere o tome ko je ubio četvoro studenata.
Etkinson se pred kamerama prisetio da je dobijao poruke na Tviteru, Instagramu i Fejsbuku, od ljudi koji su ga pitali šta zna.
- Optužbe su letele na sve strane. Nije bilo odgovora, pa su ljudi sami tražili odgovore - rekao je.
Etkinson je dodao da je bilo „teško” jer su „procesuirali” sve to i „pokušavali da se nose sa činjenicom da su im prijatelji ubijeni – i da se zaštite od interneta.”
Čapinov prijatelj Piter Elgoriađa rekao je: „Dobio sam nekoliko takvih poruka – ljudi su govorili da sam ja ubica, da ću biti uhvaćen. Šta to pričate?”
Ne bi bilo razlike da je neko ranije pozvao policiju
Ubistva su se dogodila između 4.00 i 4.25 ujutru 13. novembra 2022. Preživele cimerke nisu pozvale policiju skoro osam sati kasnije, blizu podneva.
Kristi Gonkalves, Kajlina majka, prisetila se da je pitala mrtvozornika da li su žrtve mogle biti spašene da je neko ranije pozvao 911.
- Odgovor je bio "ne" - rekla je.
Kesi Džonston, Kernodlina prijateljica, rekla je da „ne krivi” preživele cimerke što su „kasno pozvale”.
- Mogu samo da zamislim da sam bila na njihovom mestu – nikada ne bih poverovala šta se te noći dogodilo u toj kući - rekla je.
Dalindžer je objasnio da postoji „mnogo razloga” zašto prijatelji žrtava nisu ranije pozvali policiju.
- Ljudi su u šoku, to je traumatično. Ne mogu da zamislim da sam u tim godinama i da mogu da shvatim da se tako nešto užasno upravo dogodilo - rekao je.
Koberger je „obožavao” kurs o serijskim ubicama
Lili Karaban, Kobergerova koleginica sa studija kriminalistike na Washington State University, rekla je da je sedela pored njega na času „Um serijskog ubice”.
- Sećam se da je postavljao pitanje na svaku temu na tom času - rekla je, dodajući da su ostali studenti „prevrtali očima” jer je stalno postavljao pitanja.
Prisjetila se da je Koburger „obožavao” taj čas, i kao da se „nešto u njemu prebacilo”.
Karaban se seća da je viđala Kobergera kako „sedi sam, ne priča ni sa kim” pre časa.
Kada bi čas počeo, bio je „druga osoba” i „aktivno je zapisivao sve”.
- Nikada ga nisam videla da se druži, da ide na žurke, sportske događaje. Bio je u svom svetu.
Ubica je navodno pitao kriminalce kako biraju žrtve
Nakon Kobergerovog hapšenja, Alajva, Kajlina sestra, pronašla je anketu koju je navodno postavio na Redditu, namenjenu ljudima koji su bili u zatvoru zbog zločina.
- Neka od pitanja su bila: ‘Zašto ste izabrali baš tu žrtvu ili metu?’ - rekla je.
Drugo navodno pitanje bilo je: „Kako ste prišli žrtvi ili meti pre nego što ste krenuli u akciju?”
Navodno je pitao i šta su ljudi „mislili i osećali” nakon što su počinili zločin.
Alajv je rekla: „Gledajući ta pitanja sada, deluje kao priprema za savršen zločin.”
Nije bio "omiljen" na fakultetu
Dalindžer je rekao da su nakon Kobergerovog hapšenja „imali mnogo intervjua sa osobljem i studentima na WSU i saznali da ga kolege i studenti nisu baš voleli”.
Zabeleške iz internih žalbi na WSU navodile su da je bio „nepristojan prema ženskim predavačima”.
Dalindžer je rekao da je Koberger mnoge studentkinje „činio nelagodnim”, prema njihovim saznanjima, i „imao je običaj da omalovažava žene, bio je svadljiv”.
Kobergerove navike kretanja su se promenile posle ubistava
U vreme ubistava, Koburger je studirao kriminalistiku na WSU, u Pulmanu, Vašington– 15 minuta vožnje od mesta Moskve u Ajdahu.
Kada je policija proverila njegove telefonske zapise, primetili su da je njegov telefon bio u blizini kuće žrtava više puta i „u čudnim, kasnim satima”, rekao je Dalindžer.
Dodao je da su posle ubistava Koburgerovi telefonski zapisi pokazali da se „nikada nije vratio u Moskvu kao ranije”.
Izbegavanje tog grada bio je „drastično drugačiji obrazac ponašanja” nakon ubistava, objasnio je.
Imao je "nenormalno" malo podataka na telefonu
Heder i Džared Barnhart, digitalni forenzičari koji su pomagali u istrazi, rekli su da je bilo „nenormalno” što je Koburger imao samo 18 kontakata u telefonu.
Takođe je pretraživao u „inkognito” režimu, ostavljajući malo tragova o svojoj aktivnosti na internetu.
Ipak su uspeli da pronađu da je u danima pre hapšenja pretraživao „federalno prisluškivanje” i „serijske ubice”, naveli su.
Nedostatak podataka na njegovom uređaju pokazuje da je želeo da „ostane potpuno anoniman”, rekao je Džared.
Jutro nakon ubistava, Heder je rekla, stajao je „u onome što verujemo da je njegovo kupatilo u stanu i napravio selfi sa podignutim palcem, kao da ponosno nastavlja sa životom.”
Navela je: „Verujem da je mislio da će proći nekažnjeno za ova ubistva.”
Zašto je kuća srušena?
Dana 28. decembra 2023, univerzitet je srušio kuću u kojoj su studenti ubijeni.
Džef Kernodl, Zanin otac, rekao je: „Cela ta kuća je dokaz, po mom mišljenju. Još uvek ima mrlja i stvari koje su trebale ostati do kraja suđenja. Ali, ipak su je srušili.”
Kejlina mama je dodala da ljudi ne razumeju zašto ne bi želela da kuća bude uništena.
- Moja ćerka nije samo umrla u toj kući, ona je tamo živela. Tu je udahnula poslednji put - rekla je.
Porodice žrtava tvrde da nisu dobili odgovore
Koburger je u julu 2025. sklopio sporazum o priznanju krivice kako bi izbegao smrtnu kaznu.
Tami, Kejlina tetka, rekla je: „Na neki način, po našem mišljenju, prošao je lako”, jer kada ga je sudija pitao da li je počinio zločine, sve što je morao da kaže bilo je: „Da.”
„To nije dovoljno”, rekla je. „Najveći odgovor koji želim je zašto. Zašto bi izabrao baš ovu decu i ovu kuću.”
Džef se složio, dodajući: „Neka nam svima, roditeljima, kaže zašto je to uradio, ako je već dobio sporazum.”
- Želim da on umre. Pravda bi bila da se deca vrate... oni se nikada neće vratiti, ali želim da on umre - rekla je Kristi.
Policajci na uviđaju morali da potraže pomoć
Dalindžer se prisetio da je, kada je njegova policijska patrola stigla na mesto zločina, to bilo „apsolutno užasno”.
Rekao je pred kamerama: „Znam da ne samo ja, već i svaki policajac koji je tog dana bio uključen, ima problema zbog toga.”
On je rekao da ga je slučaj „veoma pogodio” i „izazvao mnogo traume, do te mere da sam morao da potražim pomoć i razgovaram sa stručnjakom – što je za policajce veoma teško.”