Gebels je tokom 1929. godine bio skeptičan prema Hitlerovoj politici saveza sa desničarskim konzervativcima i nije razumeo ili odobravao njegovu taktiku.
Sprovedena je snažna kampanja protiv Jangovog plana uz pomoć propagande i političkih saveza, ali referendum nije uspeo da ostvari željeni efekat.
Nadajući se da će Hitler uskoro definitivno odobriti njegovo minhensko nameštenje, Gebels se tokom leta 1929. godine, uprkos ozbiljnim sumnjama, držao suzdržano u pogledu politike sklapanja savezništva partijskog vođe sa desničarskim konzervativnim snagama, koje mu se nije nimalo dopadalo. Čini se da Gebels nije razumeo dvokolosečnu taktiku koju je Hitler ovde – kao i mnoštvu drugih svojih projekata – sprovodio, naime udvaranje desničarskim konzervativcima uz istovremeno višekratno jasno distanciranje od njih ili je, pak, tu taktiku smatrao isuviše komplikovanom i iscrpljujućom.
Član o veleizdaji
„Rajhski komitet za nemačku narodnu inicijativu“ je do septembra konačno uspeo da sastavi predlog dokumenta kojim se vladi Rajha zabranjuje preuzimanje novih tereta i obaveza predviđenih Versajskim sporazumom i kojim se ona obavezuje da povuče priznanje krivice sadržano u tom sporazumu, kao i da poništi sve obaveze koje proizilaze iz tog priznanja krivice, a koje je svojevremeno bila prihvatila. Bilo je predviđeno da članovi vlade i opunomoćenici Rajha koji bi, protivno ovim odredbama, potpisali sporazume sa stranim državama, budu kažnjeni u skladu sa članom o veleizdaji. Gebels je dao da se u vidu brošure štampa jedan govor u kojem je agitaciji protiv Jangovog plana dodao snažnu „socijalističku“ konotaciju: reparacija bi dovela do toga da sredstva za proizvodnju u Nemačkoj dospeju u ruke stranih sila.
Podnosioci zahteva za referendumsko izjašnjavanje su prikupljanje potpisa neophodnih za pokretanje referenduma konačno obavili u danima između 16. i 29. oktobra. Taj projekat je potpomagala propagandna mašinerija koja je dobro funkcionisala, a kojoj nisu doprinele samo organizacije-učesnice – DNVP, Štalhelm, NSDAP – već prevashodno štamparski koncern koji je kontrolisao Hugenberg, kao i velika količina različitih propagandnih materijala koje je proizveo „Rajhski komitet“, a potom i donacije koje je taj komitet distrubuirao organizacijama-učesnicama.
(...)
Bićemo pobednici
Kao što pokazuju njegovi dnevnički zapisi, Gebels je, zadržavajući to za sebe, bio skeptičan. Posebno su učestale primedbe na nedostatak finansijske podrške od „Rajhskog komiteta“. I dalje se, kao i pre, protivio pravcu koji je Hitler izabrao, tj. saradnji sa „reakcionarima“: „U Minhenu su Hitler i Hugenberg zajedno držali govore. Brrr! […] Parlamentarnim sredstvima se ništa ne može postići. Revolucija mora da umaršira!“
Kolebao se u proceni ishoda referendumskog izjašnjavanja. Krajem oktobra i početkom novembra, čvrsto je verovao da referendumski kvorum (deset odsto od broja birača sa pravom glasa) neće biti dostignut i da se krivica za to može svaliti na konzervativne partnere. Međutim, kada je, suprotno njegovim očekivanjima, referendumski rezultat – koji je iznosio 10,02 odsto – za dlaku prešao utvrđeni minimum od deset odsto, on je slavio: „Ura! Barem sav taj trud nije bio uzalud. Sada ples može da se nastavi.“ Potpuno je odbacio sve svoje sumnje: „Mi ćemo u svakom slučaju biti pobednici.“
Kampanja protiv Jangovog plana je, bez prekida, nastavljena i tokom predizborne kampanje u novembru u kojoj je SA, koja je Gebelsovim pozivom stupila u „režim mobilizacije“, ponovo izbio u prvi plan. Na lokalnim izborima, koji su u Pruskoj održani 17. novembra 1929. godine, NSDAP je u Berlinu dobila 132.000 glasova ili 5,8 odsto i u gradsku skupštinu je ušla sa 13 predstavnika. Partija je najveće uspehe postigla u delovima grada u kojima su živeli pripadnici srednje klase kao što su Šteglic, Šeneberg i Celendorf, odnosno u uporištima „nacionalno orijentisanog“ građanstva, koja su bila ciljana meta kampanje protiv Jangovog plana. NSDAP je najviše problema imala u proleterskim četvrtima kao što su Veding, Prenclauer Berg i Nojkeln. Gebels je na malo kraće od godinu dana preuzeo predsedavanje tom malom grupom NSDAP poslanika, ali nijednom nije govorio u gradskom parlamentu, već je vođenje politike na nivou grada u principu prepustio Julijusu Lipertu.
Lakej reketaške vlade
Referendumsko izjašnjavanje o nacrtu zakona protiv Jangovog plana, održano 22. decembra, bilo je neuspešno jer je – uprkos snažnim propagandnim naporima „Rajhskog komiteta“ – udeo onih koji su se izjasnili „za“ iznosio svega 13,8 odsto. Inicijatori izjašnjavanja ipak nisu raspustili komitet, na koji je Gebels i dalje gledao krajnje podozrivo. Stoga se odlučio na provokaciju koju je osmislio da bi razorio taj savez.
Dvadeset devetog decembra je u ’Angrifu’, u tekstu objavljenom pod naslovom „Da li je Hindenburg još uvek živ?“, pokrenuo napad na tada osamdesetdvogodišnjeg predsednika prorekavši da će Hindenburg, povodom Jangovog plana, učiniti ono što mu „njegovi jevrejski i marksistički savetnici kažu da treba da učini“. Tekst je bio propraćen karikaturom u kojoj se predsednik očigledno omalovažavao. Desničarsko-konzervativni inicijatori referenduma, obrazložio je, doduše jesu želeli da izvrše pritisak na predsednika da sam ne prihvati zakon čak ni u slučaju da isti bude usvojen u parlamentu, ali nisu želeli da svoju kampanju usmere direktno na tog heroja svetskog rata. Kao što će postati jasno početkom januara, Gebelsov plan je uspeo: „Štalhelm planira da nas napadne zbog članka o Hindenburgu. Hitler je potpuno na mojoj strani.“
Gebels je nastavio sa istom praksom: kada je Rajhstag 12. marta usvojio zakone o Jangovom planu i kada ih je neposredno potom predsednik Rajha i potpisao, on je u uvodniku ’Angrifa’ konstatovao: „od sada imamo novog neprijatelja: Hindenburga“. U govoru koji je u Domu Udruženja ratnih veterana održao 14. marta, predsednika je opisao kao „lakeja reketaške vlade i reketaške politike“. U sledećem broju ’Angrifa’, napisao je da je „gospodin Fon Hindenburg“ sam sebe obeležio „žigom jangovskog patriote“. Zbog članka iz decembra 1929. godine, Okružni sud u Šarlotenburgu ga je 31. maja 1930. godine, zbog klevete, osudio na novčanu kaznu u iznosu od 800 maraka. Gebels je tu presudu proglasio za moralnu pobedu: „Prvoklasna sahrana za Hindenburga.“
(Oprema – redakcija „Blica“, urednik feljtona Tatjana Nježić)
Gebelsova biografija
Uskoro, tačnije u oktobru renomirana izdavačka kuća “Akademska knjiga” (www.akademskaknjiga.com) objavljuje knjigu, tj. biografiju “Jozef Gebels” Petera Longeriha u prevodu Emine Peruničić i Đorđa Trišovića. “Blic” u feljtonu on-lajn objavlje nekolicinu odlomaka .
Paul Jozef Gebels (Menhengladbah, 29. oktobar 1897 — Berlin, 1. maj 1945) bio je ministar propagande u nacističkoj Nemačkoj od 1933. do 1945., jedan od najbližih saradnika Adolfa Hitlera i jedan od njegovih najodanijih sledbenika. Poznatog po fanatičnom i energičnom besedništvu i izrazitom antisemitizmu mnogi istoričari ga smatraju odgovornim za čuvenu “Kristalnu noć”. Usavršio je tehnike „Velike laži“ u masovnoj propagandi. Posle Hitlerove smrti bio je kancelar na jedan dan, pre nego što je i sam izvršio samoubistvo.