Pre objavljivanja knjige pojavile su se optužbe za plagijat i sumnje u tačnost biografskih i akademskih navoda iz njegove prošlosti.
Ardej je nedugo posle izlaska knjige iznenada preminuo, što je izazvalo debatu o granicama javne provere i pritisku na tamnopute akademike.
Memoari „Great and Unfortunate Things“ Džejsona Ardeja trebalo je da budu inspirativna priča o dečaku iz južnog Londona koji je, uprkos autizmu i razvojnim teškoćama, stigao do profesorske pozicije na Kembridžu. Umesto toga, knjiga je postala središte jedne od najvećih književno-akademskih kontroverzi ovog leta. Samo nekoliko dana nakon američkog objavljivanja, Ardej je preminuo u 41. godini.
Knjiga je u SAD objavljena 11. avgusta 2026. u izdanju 37 Ink, dela Simon & Schuster, dok je britansko izdanje najavljeno za 27. avgust. Memoare je Ardey napisao u saradnji sa Iv Klakston, navodi izdavač Simon & Schuster.
Sve je izgledalo kao filmska priča
Ardej je kao trogodišnjak dobio dijagnozu autizma i globalnog razvojnog kašnjenja. Prema zvaničnoj biografiji i opisu knjige, nije govorio do svoje 11. godine, a čitati i pisati naučio je tek sa 18 godina. Godine 2023, sa 37 godina, postao je najmlađi tamnoputi profesor u istoriji Univerziteta Kembridž.
Upravo je ta neverovatna životna priča trebalo da bude najveća snaga knjige, a umesto toga, postala je predmet brojnih pitanja.
Od inspirativne priče do velike kontroverze
Problemi su počeli da se gomilaju pre objavljivanja knjige. Naime Ardej se našao pod optužbama za plagiranje delova doktorske disertacije i drugih akademskih radova. On je optužbe odbacio. Univerzitet u Liverpulu, na kojem je doktorirao, ranije je sproveo postupak i nije utvrdio plagijat, iako je zaključeno da su pojedini problemi mogli nastati zbog „poštene i razumne greške“, piše "Gardijan".
Kada su optužbe počele da se šire, Kembridž ga je u početku branio. Univerzitet je kasnije, nakon pojavljivanja novih informacija, pokrenuo istragu njegovih kvalifikacija i karijere. Ardej je potom podneo ostavku.
Međutim, nova pitanja koja su se pojavila bila su mnogo šira od njegove doktorske disertacije.
Počela je provera različitih tvrdnji iz njegove biografije – od akademskih angažmana i kvalifikacija do humanitarnog rada i sportskih podviga.
Jedna od najneobičnijih tvrdnji bila je da je istrčao 30 maratona za 35 dana, kao i da je pretrčao 600 milja za šest dana. Takođe je govorio o prikupljanju oko pet miliona funti u humanitarne svrhe.
Nakon što su se pojavila pitanja o tim navodima, neke od tvrdnji je promenio, objašnjavajući da je bio deo grupe za prikupljanje novca, koju ne može da imenuje. Takođe je rekao Gardijanu da je bio meta pretnji nakon imenovanja u Kembridž, uključujući i to da mu je odsečena svinjska glava dostavljena u kuću roditelja. Naknadne istrage nisu pronašle dokaze koji bi potkrepili ovu tvrdnju, navodi Gardijan.
Šta se dogodilo sa pričom o njegovom detinjstvu?
Jedan od najosetljivijih delova kontroverze odnosi se upravo na ono što predstavlja srce knjige. Ardej u memoarima opisuje detinjstvo kao period u kojem je bio neverbalan i suočen sa velikim razvojnim teškoćama. Prema izdavaču, prvu reč izgovorio je sa 11 godina, a čitati i pisati naučio je sa 18.
Ardej piše u svojim memoarima da je, kada se približio 12. godini, lokalno veće bilo na ivici da mu ukine podršku za logopedsku terapiju jer je postigao tako mali napredak.
„
Ali čudom, samo nekoliko dana pre mog 12. rođendana, progovorio sam. Bilo je to na početku jedne od mojih seansi, i Ketrin (njegov logoped) je upravo rekla: 'Zdravo, Džejsone.' U tom trenutku, čačkao sam svoj slušni aparat, što me je mučilo, a onda sam ga izvadio iz uha i pozdravio je.“
Ardej je rekao da je njegova majka bila prisutna da svedoči trenutku i da je prethodno „izgovarao delove reči i ispuštao razne zvukove van konteksta“, ali nikada nije odgovorio ispravnom frazom ili u pravo vreme.
Ali britanski Gardijan razgovarao je sa njegovim nekadašnjim školskim drugovima i dobio različite izjave.
Neki bivši učenici tvrdili su da se sećaju Ardeja kao pričljivog dečaka koji se šalio, pevao i imitirao druge. Drugi su, međutim, podržali njegovu verziju događaja i rekli da ga pamte kao dete koje nije govorilo i koje je dobijalo dodatnu podršku u školi.
Milionski ugovor?
Dodatnu pažnju izazvala je i tvrdnja samog Ardeja da je za memoare dobio avans od 1,4 miliona dolara. Simon & Schuster nije potvrdio taj iznos. Izdavač je, međutim, odlučio da knjigu objavi uprkos kontroverzama. To je otvorilo još jedno pitanje: šta izdavač radi kada se životna priča iz memoara, još pre objavljivanja, nađe pod ozbiljnom sumnjom?
Kod fikcije je moguće reći da je priča izmišljena. Kod memoara je odnos sa čitaocem drugačiji – autor od njega očekuje da veruje da ono što čita zaista pripada njegovom životu.
A onda je usledio najdramatičniji obrt
Džejson Ardej je 14. avgusta pronađen mrtav u Londonu, u 41. godini, samo nekoliko dana nakon američkog objavljivanja knjige i nakon što je podneo ostavku na Kembridžu.
Britanska policija njegovu smrt tretira kao neočekivanu, ali nije označena kao sumnjiva.
Njegova porodica je nakon smrti kritikovala ono što je opisala kao dugotrajnu kampanju dezinformacija, pritiska i uznemiravanja.
Sa druge strane, novinari i akademici koji su postavljali pitanja o njegovom radu insistiraju da su akademski integritet i javna odgovornost legitimne teme za istraživanje.
Govoreći za BBC Newsnight, profesor Kehinde Endruz i Ardejev prijatelj opisao ga je kao "veoma potištenog" nakon ostavke na Kembridžu.
- Bio je veoma uznemiren. Osećao je da nema izlaza. Praktično nije izlazio iz kuće. Mnogo je smršao - rekao je Endruz.
- Ovo bi trebalo da bude poziv na buđenje koliko je zapravo loše tamnoputim akademicima u akademiji - dodao je.
Njegova smrt je tako potpuno promenila kontekst u kojem se o knjizi govori jer više se ne postavlja samo pitanje „Da li je sve u memoarima tačno?“
Postavlja se i mnogo teže pitanje: Da li je način na koji je javnost proveravala njegove tvrdnje bio opravdana ili je preraslo u nemilosrdan javni progon?