Znate onaj trenutak kada ste pojeli sasvim pristojan ručak, možda čak i prema mnogim parametrima “zdrav”, a onda sat vremena kasnije počinje poznati scenario. Prvo počinje da vam pada koncentracija. Zatim dolazi umor. Onda ona misao koja se pojavi niotkuda: “Joj, samo da mi je nešto slatko. Bilo šta.” I odjednom, odluka od jutros, sva obećanja data sebi da ćete ovog puta buti disciplinovani počinju da se ljuljaju zbog “samo jednog” sladoleda, čokoladice iz fioke ili keksića uz kafu. Najgore od svega jeste što mi žene često u tim trenucima okrivimo sebe. Sumnjamo u snagu sopstvene volje, grize nas savest što nismo dovoljno uporni, i što smo opet prekršili dijetu. A možda problem, barem delom, uopšte nije u našem karakteru. Možda naše telo samo pokušava da nam kaže da se posle obroka dešava nešto što većina režima ishrane uopšte ne uzima u obzir.
Ako vam se posle ručka skoro uvek "traži nešto slatko", telo vam možda šalje važan signal - evo šta čak ni najrigoroznije dijete ne rešavaju
Znate onaj trenutak kada ste pojeli sasvim pristojan ručak, možda čak i prema mnogim parametrima “zdrav”, a onda sat vremena kasnije počinje poznati scenario. Prvo počinje da vam pada koncentracija. Zatim dolazi umor. Onda ona misao koja se pojavi niotkuda: “Joj, samo da mi je nešto slatko. Bilo šta.” I odjednom, odluka od jutros, sva obećanja data sebi da ćete ovog puta buti disciplinovani počinju da se ljuljaju zbog “samo jednog” sladoleda, čokoladice iz fioke ili keksića uz kafu. Najgore od svega jeste što mi žene često u tim trenucima okrivimo sebe. Sumnjamo u snagu sopstvene volje, grize nas savest što nismo dovoljno uporni, i što smo opet prekršili dijetu. A možda problem, barem delom, uopšte nije u našem karakteru. Možda naše telo samo pokušava da nam kaže da se posle obroka dešava nešto što većina režima ishrane uopšte ne uzima u obzir.