U vremenu kada se vera često svodi na reči, postoje oni koji je svakodnevno pretvaraju u dela. Za Danijelu Jeremić, popadiju iz Sibnice kod Sopota, molitva ne počinje i ne završava se u crkvi - ona živi u svakom toplom obroku koji pripremi za one koji nemaju gde da odu. Već tri godine, tiho i bez velike pompe, svoje vreme i srce poklanja najugroženijima u kuhinji Verskog dobrotvornog starateljstva (VDS) u Beogradu, pokazujući da se istinska vera meri brigom o drugima.
POPADIJA DANIJELA iz Sibnice ustaje u 5 ujutro i u crkvenoj kuhinji KUVA ZA GLADNE BESKUĆNIKE: "Zahvalna sam što mogu da im pomognem"
U vremenu kada se vera često svodi na reči, postoje oni koji je svakodnevno pretvaraju u dela. Za Danijelu Jeremić, popadiju iz Sibnice kod Sopota, molitva ne počinje i ne završava se u crkvi - ona živi u svakom toplom obroku koji pripremi za one koji nemaju gde da odu. Već tri godine, tiho i bez velike pompe, svoje vreme i srce poklanja najugroženijima u kuhinji Verskog dobrotvornog starateljstva (VDS) u Beogradu, pokazujući da se istinska vera meri brigom o drugima.