Bio je 11. avgust 1942. godine, dan koji sada 92-godišnja Danica Petrović pamti i sanja svake noći. To je bio taj dan kada je okusila šta znači progon, smrt, nepravda, najgoori strah i boli koji će tek uslediti. Dan kada je doživela ono što nijedno ljudsko biće ne treba i ne sme da doživi nikada više, dan kada je kao desetogodišnja devojčica morala da odraste i započne borbu za život i opstanak. Ali sama, sa ne mogo mlađim bratom bez oca i majke. Dan kada je sa svojim sunarodnicima iz sela Veliko Nabrđe i sa svojom porodicom odvedena stazama suza, neizvesnosti i mučeničke smrti u logor Jasenovac i Stara Gradiška.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.
Baka Danica iz Pančeva je preživela JASENOVAC: Kroz rešetke vagona sam poslednji put videla oca, SPALILI SU GA U JASENOVCU. Ubili su mi i majku i sestru, ostao mi je samo brat, a onda je rekao: "Keko, ja više neću doći"
Bio je 11. avgust 1942. godine, dan koji sada 92-godišnja Danica Petrović pamti i sanja svake noći. To je bio taj dan kada je okusila šta znači progon, smrt, nepravda, najgoori strah i boli koji će tek uslediti. Dan kada je doživela ono što nijedno ljudsko biće ne treba i ne sme da doživi nikada više, dan kada je kao desetogodišnja devojčica morala da odraste i započne borbu za život i opstanak. Ali sama, sa ne mogo mlađim bratom bez oca i majke. Dan kada je sa svojim sunarodnicima iz sela Veliko Nabrđe i sa svojom porodicom odvedena stazama suza, neizvesnosti i mučeničke smrti u logor Jasenovac i Stara Gradiška.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.