Osnovna svrha putnog zdravstvenog osiguranja jeste pokriće troškova hitnog medicinskog lečenja tokom boravka u inostranstvu
Pokriće počinje kada osiguranik napusti teritoriju Srbije, odnosno pređe državnu granicu, a prestaje povratkom u Srbiju ili istekom roka naznačenog u polisi
Planiranje putovanja najčešće podrazumeva izbor destinacije, rezervaciju smeštaja i kupovinu karata. Međutim, jedna od najvažnijih stavki često ostane u drugom planu - putno zdravstveno osiguranje. Iako njegovo zaključivanje u Srbiji uglavnom nije zakonska obaveza, ono predstavlja jedan od najvažnijih vidova finansijske zaštite tokom boravka u inostranstvu, kaže dr Ranko Sovilj, viši naučni saradnik Institute društvenih nauka.
Neplanirana bolest ili povreda mogu se dogoditi svakome, a troškovi lečenja u mnogim državama dostižu iznose koji višestruko premašuju cenu same polise.
S obzirom na to, putno zdravstveno osiguranje nije samo administrativna formalnost, već mehanizam kojim se putnicima pruža pravna i finansijska sigurnost u situacijama koje se ne mogu predvideti.
Šta zapravo predstavlja putno osiguranje
Putno osiguranje spada u grupu neživotnih osiguranja i predstavlja posebnu vrstu osiguranja pomoći na putovanju.
- Njime se ugovara odnos između osiguravača (osiguravajuće društvo) i ugovarača osiguranja (uglavnom osiguranik), pri čemu se osiguranik obavezuje da plati premiju, dok se osiguravajuće društvo obavezuje da, ukoliko nastupi osigurani slučaj, nadoknadi ugovorene troškove ili isplati odgovarajuću naknadu - kaže dr Ranko Sovilj.
Iako pojam putnog osiguranja nije precizno definisan jednim propisom, ova oblast u Srbiji uređena je nizom zakona i podzakonskih akata.
- Najznačajniji među njima su Zakon o osiguranju i Zakon o obligacionim odnosima, dok važnu ulogu imaju i propisi o zaštiti podataka o ličnosti, kao i podzakonski akti koje donosi Narodna banka Srbije. Pored zakonskih propisa, prava i obaveze ugovornih strana uređuju se i opštim i posebnim uslovima osiguranja koje donose osiguravajuća društva. Nadzor nad poslovima osiguranja vrši Narodna banka Srbije, a putno osiguranje mogu nuditi samo osiguravajuća društva koja za to poseduju odgovarajuću dozvolu - naglašava dr Sovilj.
Kada nastaje ugovor o putnom osiguranju
Prema Zakonu o obligacionim odnosima, ugovor o osiguranju zaključen je kada ugovorne strane potpišu polisu osiguranja ili listu pokrića. Polisu osiguranja mogu da zaključe punoletna fizička lica, kao i pravna lica sa sedištem u Republici Srbiji, a mogućnost postoji i za strane državljani koji imaju prijavljeno prebivalište u Srbiji.
Kada osiguranje važi
Jedna od najčešćih zabluda jeste da putno zdravstveno osiguranje važi od trenutka kupovine polise.
- U stvarnosti, osiguravajuće pokriće vezano je za boravak izvan teritorije Srbije. Osiguranje se zaključuje pre polaska na put ili najkasnije na dan putovanja. Pokriće počinje kada osiguranik napusti teritoriju Republike Srbije, odnosno pređe državnu granicu, pod uslovom da je nastupio datum početka osiguranja naveden u polisi. Putno osiguranje traje tokom boravka u inostranstvu, a prestaje povratkom u Srbiju ili istekom roka naznačenog u polisi. U slučaju nepredviđenog produženja boravka, pojedina osiguravajuća društva omogućavaju produženje važenja polise i iz inostranstva, uz blagovremeni zahtev i odgovarajuću izjavu o zdravstvenom stanju - objašnjava dr Ranko Sovilj.
Šta pokriva putno zdravstveno osiguranje
Osnovna svrha putnog zdravstvenog osiguranja jeste pokriće troškova hitnog medicinskog lečenja tokom boravka u inostranstvu.
To pre svega obuhvata:
- hitne lekarske preglede,
- ambulantno i bolničko lečenje,
- medicinski neophodne dijagnostičke procedure,
- troškove nastale usled iznenadne bolesti,
- lečenje povreda izazvanih nezgodom,
- druga hitna medicinska stanja koja bez pravovremene pomoći mogu ugroziti život ili ozbiljno narušiti zdravlje osiguranika.
Naknada troškova isplaćuje se do visine ugovorene sume osiguranja navedene u polisi.
Šta polisa osiguranja ne pokriva
Iako putno zdravstveno osiguranje pruža široku zaštitu, postoje brojna isključenja iz osiguranja o kojima putnici često nisu dovoljno informisani.
Po pravilu, polisa osiguranja ne pokriva:
- lečenje hroničnih bolesti (na primer, astma, dijabetes, hipertenzija...) koje su postojale pre putovanja, osim kada se osiguranik našao u neposrednoj životnoj opasnosti,
- bolesti ili povrede nastale usled rata, terorizma, revolucija ili građanskih nemira,
- namerno izazvane povrede, pokušaj samoubistva, kao i mentalna oboljenja osiguranika,
- štetne događaje nastale pod dejstvom alkohola ili opojnih droga,
- posledice korišćenja nedozvoljenih ili nepravilno upotrebljenih lekova,
- rutinske, preventivne i kontrolne preglede,
- estetske intervencije,
- boravak u banjama i rehabilitacionim centrima,
- većinu stomatoloških usluga, osim hitnih intervencija,
- redovno vođenje trudnoće, osim hitnih stanja koja mogu ugroziti život trudnice ili ploda,
- lečenje opekotina od sunca za osiguranike starije od 15 godina,
- sportske aktivnosti sa povećanim rizikom ukoliko nisu posebno ugovorene - paraglajding, letenje motornim zmajem, padobranstvo, speleologija, alpinizam ili penjanje na tehnički zahtevne stene, sneg ili led uz obaveznu upotrebu tehničke opreme, planinski i brdski biciklizam, bavljenje vatrometom i eksplozivima, skijaški skokovi, akrobatsko skijanje, vožnja bobom, hokej, bandžidžamping, auto-moto trke, vožnja motorom, akrobacije na rolerima, vožnja bagijem ili kvadom.
Pojedine polise isključuju i posledice prirodnih katastrofa kao što su poplave, zemljotresi, erupcije vulkana ili pandemija, osim ako je za te rizike ugovoreno dodatno osiguravajuće pokriće, poput Covid-19.
Kada osiguravač nije dužan da isplati naknadu
Zakon i uslovi osiguranja predviđaju situacije u kojima osiguravajuće društvo nema obavezu da isplati naknadu. To će, između ostalog, biti slučaj ako je osiguranik namerno izazvao štetni događaj, postupao krajnje nepažljivo ili je šteta nastala kao posledica njegovog protivpravnog ponašanja.
- Pokriće se može uskratiti i kada je osigurani slučaj nastao usled bavljenja visokorizičnim sportovima ili aktivnostima za koje nije ugovoreno posebno osiguranje ističe dr Sovilj.
Važno kontaktirati asistenciju osiguravača
Jedna od najčešćih grešaka putnika jeste samostalni odlazak u zdravstvenu ustanovu bez prethodnog kontakta sa centrom osiguranja.
- Većina osiguravajućih društava ima mrežu partnerskih zdravstvenih ustanova širom sveta. Ukoliko se osiguranik javi asistencijskom centru odmah nakon nastanka zdravstvenog problema, troškove lečenja najčešće direktno snosi osiguravač. Ako putnik samostalno odabere drugu zdravstvenu ustanovu bez prethodne konsultacije, može biti primoran da troškove najpre plati iz sopstvenih sredstava, a refundaciju zatraži tek po povratku u Republiku Srbiju. U pojedinim slučajevima refundirani iznos može biti umanjen u skladu sa uslovima osiguranja - napominje dr Ranko Sovilj.
Primećuje i da se putno zdravstveno osiguranje često se posmatra kao još jedan trošak pred putovanje ili dokument koji je potreban radi dobijanja vize.
- Međutim, njegova vrednost ogleda se upravo u situacijama koje niko ne planira - iznenadnoj bolesti, povredi ili hitnoj hospitalizaciji u inostranstvu - kaže dr Ranko Sovilj.