Studija istražuje sigurnost ostrvskih država u slučaju nuklearne apokalipse i njihov potencijal za obnavljanje civilizacije
Ostrva poput Vanuatua i Solomonovih ostrva nude prednosti izolacije i samoodržive poljoprivrede za preživljavanje
U trenucima kada globalne tenzije rastu, a nesigurnost se sve više oseća, mnogi se s nelagodom pitaju da li uopšte postoji sigurno mesto na svetu, posebno ako bi najcrnji scenario, poput Trećeg svetskog rata, postao stvarnost. Naučna studija objavljena u uglednom časopisu Risk Analysis pokušala je da odgovori upravo na to pitanje, identifikujući države koje bi, prema proceni naučnika, imale najveće šanse ne samo da prežive nuklearnu apokalipsu, već i eventualno postanu osnova za obnovu čovečanstva.
Naučnici su analizirali ukupno 38 ostrvskih država, procenjujući njihovu sposobnost da proizvedu dovoljno hrane ukoliko dođe do katastrofe koja bi značajno smanjila količinu sunčeve svetlosti, scenarija koji bi mogao nastati nakon nuklearnog rata, erupcije supervulkana ili udara velikog asteroida.
Stanovnici ovih izdvojenih zemalja imali bi relativno povoljnije uslove za preživljavanje
Autori studije, Met Bojd i Nik Vilson, rangirali su zemlje na osnovu trinaest ključnih faktora. Među tim faktorima nalaze se energetska samodovoljnost, proizvodni kapaciteti, infrastruktura, kao i uticaj tzv. "nuklearne zime" na mogućnost opstanka.
Prema rezultatima analize, izolovane države sa jakim poljoprivrednim potencijalom i energetskom nezavisnošću, posebno one koje se nalaze većinom na južnoj hemisferi, izdvojile su se kao mesta koja bi, prema modelima, mogla imati najbolje šanse u ekstremnim uslovima.
Iako bi, prema autorima, "džepovi" preživelih ljudi verovatno postojali širom planete čak i u najtežem scenariju, stanovnici ovih izdvojenih zemalja imali bi relativno povoljnije uslove za preživljavanje i obnovu društva.
Autori studije pritom naglašavaju da ni ove "najsigurnije" zemlje ne bi imale jednostavnu situaciju. Potencijalni kolaps globalne tehnologije, uključujući nedostatak rezervnih delova za mašine i elektronske komponente, s vremenom bi ozbiljno otežao funkcionisanje čak i najbolje pripremljenih nacija. Ovi nalazi nisu samo zanimljiva spekulacija, već i ozbiljan poziv vladama da razmotre katastrofalne rizike i razviju planove koji bi, u najtežim trenucima, mogli sačuvati deo čovečanstva.
Prema studiji, zemlje koje bi imale najveće šanse za preživljavanje i moguću obnovu društva uključuju one sa ogromnim viškovima hrane, energetskom samodovoljnošću i geografski izolovanim položajem.
Kao primer za to navodi se Australija, koja zbog svojih gotovo nezamislivih poljoprivrednih kapaciteta i visokih viškova hrane teoretski može obezbediti značajne resurse koji bi pomogli preživljavanju velikog broja ljudi.
Island se izdvaja kao jedinstven primer otpornosti
Novi Zeland se nalazi odmah iza svog većeg suseda, ova zemlja poseduje "super efikasno izvoznu ekonomiju koja bi mogla da prehrani Novozelanđane nekoliko puta", ističe jedan od autora studije, profesor Nik Vilson sa Univerziteta Otago. Čak i u najgorem slučaju, koji predviđa pad prinosa od 61 odsto tokom produžene nuklearne zime, stanovništvo ne bi gladovalo.
Daleko na severu, Island se izdvaja kao jedinstven primer otpornosti. Njegova najveća snaga je energetska nezavisnost. Gotovo u potpunosti se oslanja na geotermalnu i hidroenergiju, što znači da mu za grejanje i električnu energiju nisu potrebni nafta ili ugalj. U svetu bez globalnih lanaca snabdevanja, to je neprocenjiva prednost.
Pacifička ostrvska država Vanuatu, smeštena u Melaneziji, nudi izuzetno visok nivo izolacije i prirodnih resursa, što je čini jednim od najsigurnijih utočišta na svetu. Njena ključna snaga leži u specifičnom spoju geografske pozicije i duboko ukorenjene tradicije.
Čak 80 odsto stanovništva živi u ruralnim područjima, oslanjajući se na sistem samoodržive poljoprivrede koji služi kao snažna zaštitna mreža protiv globalnih ekonomskih šokova.
Smešteni u jugozapadnom Pacifiku, Solomonska ostrva predstavljaju strateški sigurno utočište zahvaljujući svojoj izuzetnoj razuđenosti i bogatstvu morskih resursa. Arhipelag od gotovo hiljadu ostrva omogućava decentralizovan način života, što je ključno za očuvanje stabilnosti u slučaju kolapsa globalnih sistema.
Indonezija nudi brojne mikrolokacije koje bi mogle da izbegnu posledice nuklearne zime
Mauricijus se izdvaja kao jedan od najizglednijih kandidata za očuvanje društvenog poretka nakon globalne katastrofe. Njegova ključna prednost leži u kombinaciji strateške izolacije i napredne infrastrukture; zemlja je sprovela značajna ulaganja u otpornost energetskog sistema, poput ukopavanja mrežnih kablova i razvoja mikromreža koje koriste obnovljive izvore energije.
Iako su Filipini jedna od zemalja najizloženijih prirodnim katastrofama na svetu, suočavajući se sa prosečno 20 tajfuna godišnje, kao i čestim seizmičkim i vulkanskim aktivnostima unutar Pacifičkog vatrenog prstena, zemlja je razvila sofisticiran sistem unutrašnje povezanosti i upravljanja krizama.
Ovaj ogroman arhipelag u jugoistočnoj Aziji poseduje izuzetan potencijal za samodovoljnost zahvaljujući raznolikom poljoprivrednom pejzažu, kao i bogatim mineralnim i energetskim rezervama.
Zahvaljujući svojoj ogromnoj površini i raznolikosti ekosistema, Indonezija nudi brojne mikrolokacije koje bi mogle da izbegnu posledice nuklearne zime, perioda u kojem bi sunčeva svetlost mogla biti smanjena za 70 do 90 odsto. Kao zemlja sa ogromnim ljudskim i prirodnim potencijalom, Indonezija bi mogla da igra ključnu ulogu u očuvanju civilizacijskih tekovina.
(Slobodna Dalmacija)