Iran se nalazi u teškoj krizi sa masovnim protestima protiv aktuelnog režima
Razmatraju se mogući izlazni scenariji, uključujući promene unutar režima
Iran se nalazi u jednoj od najtežih unutrašnjih kriza u poslednjih nekoliko decenija. Više od dve nedelje širom zemlje traju masovni protesti koji su u početku izbili zbog teške ekonomske situacije, ali su se vrlo brzo pretvorili u otvoreni bunt protiv režima Islamske republike i vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija. Broj poginulih demonstranata raste iz dana u dan, dok svedoci iz Teherana za zapadne medije govore o ulicama punim krvi i tela stradalih.
Vlast u Iranu reagovala je proglašenjem trodnevne žalosti zbog poginulih u "borbi nacionalnog otpora" protiv aktuelnih protesta. Situacija dodatno dobija međunarodnu dimenziju nakon sve oštrijih poruka iz Vašingtona, gde predsednik SAD-a, Donald Tramp, otvoreno razmatra reakciju na dešavanja u Iranu. O mogućim scenarijima, američkoj strategiji i posledicama po region, u "Jutru na Blic" govorili su profesor dr Slobodan Zečević, direktor Instituta za evropske studije, i Dragoslav Rašeta, istraživač organizacije "Novi treći put".
Pritisak na Iran deo šire strategije prema Kini
Profesor dr Slobodan Zečević ocenjuje da Trampova politika ima jasnu unutrašnju logiku i da se ne može posmatrati samo kroz prizmu Irana.
- Meni deluje Trampova politika tako da nije apsolutno besmislena, on se vratio na jedan koncept nacionalne države i njenih interesa. Nije više to neka globalistička politika u smislu vladavine čitavim svetom, nego apsolutna odbrana američkih interesa po svaku cenu - rekao je.
Prema njegovim rečima, Vašington se ubrzano priprema za veliki geostrateški obračun, pre svega sa Kinom, a pritisak na Iran deo je te šire slike.
- Mislim da je Tramp svestan, Amerikanci su napravili kalkulaciju da sledi šok, udarac frontalni sa Kinom. On ne mora da bude vojni - može da bude ekonomski, tehnološki i tako dalje - dodao je.
Zečević ukazuje da se takva strategija vidi i u drugim delovima sveta. Ipak, iako smatra da Iran nije ravnopravan protivnik SAD, upozorava da bi mogao da nanese značajnu štetu.
- I ono što ja primećujem da oni se ubrzano spremaju za to, ruše vlast u Venecueli zato što su tu naftna nalazišta, žele da pripoje Grenland, zato što tu ima retkih metala i geostrateški im je važan. Znači, potpuno se spremaju za taj geostrateški sukob sa Kinom. Oni ne smatraju Rusiju ozbiljnim rivalom. Gledaju je u paketu sa Kinezima. I ovaj pritisak na Iran je deo te strategije zato što Iran ima naftu. Znači žele da oslabe sa te strane sve koje posluju sa Kinezima, jednostavno da te režime stave pod svoju kontrolu. Ono što se tiče vojne intervencije mislim da Amerikanci moraju da mobilišu vojna sredstva, razapeti su, malo su angažovani oko Venecuele, imaju i u Kini i u Aziji, ne znam gde su im nosači aviona. Morali bi da koncentrišu sredstva oko Irana, vojnu moć oko Irana, da bi mogli da intervenišu u Iranu. Videćemo da li će oni da urade na kraju i da obezbede te svoje vojne baze. Ne mislim da je Iran za njih ozbiljan protivnik, ali naravno može da im nanese štetu. Iran ima ogromnu proizvodnju raketa, balističkih dronova, tako da može da im nanese štetu - zaključio je Zečević.
Mogući politički raspleti u Iranu
Govoreći o budućnosti Irana, Zečević navodi da postoji više mogućih scenarija, od vojnog do političkog rešenja. On ističe da su Iranci signalizirali spremnost za pregovore, ali da se razmatraju i druga rešenja.
- Jedna od opcija je, naravno, u slučaju da uspe revolucija, povratak Reze Pahlavija, odnosno dolazak sina prethodnog šaha na vlast, ili, eventualno, da se nađe neko unutar tog režima Islamske republike koji bi izvršio tu tranziciju, neka vrsta Gorbačova - kazao je.
- Mislim da će Amerikanci pokušati da isteraju Hamneija iz Irana, eventualno, ako žele taj miran način da ili da revolucijom promene stvari, ili da nađu nekog unutar režima, govori se o bivšem predsedniku Rohaniju, koji bi mogao, eventualno, da bude ta vrsta tranzicijskog lidera, ili čak sadašnjem predsedniku koji bi mogao, eventualno, koji je nešto liberalniji - zaključio je Zečević.
Rašeta: Udarcem na Iran, Vašington slabi i Peking
Dragoslav Rašeta takođe smatra da Trampove mere imaju direktan uticaj i na Kinu, kao ključnog saveznika Irana. Rašeta ističe da je cilj Amerike očuvanje globalne ekonomske i geopolitičke dominacije.
- S obzirom na to da se Iran nalazi pod više od 10.000 sankcija koji su velika većina usmerena na izvoz nafte, Kina dobavlja između 10 i 12% svojih energetskih potreba, a su u pitanju fosilna goriva od režima u Teheranu. Sa druge strane, ovi režimi koji su i saveznici Pekinga i Moskve su se pokazali izuzetno nestabilni, poput nekog domino efekta. Oni padaju od prethodne godine, ako se setimo Asada, sad smo imali Madura, velike komplikacije u Iranu, tako da bi bilo nestvarno očekivati da Sjedinjene Američke Države ne pokušaju da iskoriste taj moment, da zadaju smrtonosni udar i tim savezničkim režimima, ali da ujedno i oslabe poziciju svog glavnog takmaca - Kine. Tako da, što se tiče potencijalne vojne intervencije, mislim da je to za sada samo namera Amerike da dodatno pomrsi kalkulus u Teheranu, s obzirom da se deo logističkog repa iz Karipskog mora prebacio već u Evropu, dakle on može da deluje kao što je i prošle godine učinio, tokom onih 12 dana bombardovanja Irana, ali za sada još uvek ne verujem da će do toga doći - kaže Rašeta.
Vašington smatra da je vreme za dogovor prošlo
- Svakako, Iran je odbio da se povinuje već potpisanim dogovorima i nije ispoštovao prethodnih nekoliko godina i JCPOA, dakle postojeći nuklearni sporazum, a ako se setimo, odbili su i da potpišu novi koji bi donekle veoma sličan prethodnom stoga su vraćene sankcije svih svetskih država i međunarodne zajednice, tako da sa te strane mislim da je za Vašington vreme za pregovore prošlo. Maduro je u nedeljama pre kidnapovanja želeo da vodi pregovore, ali nije bio svestan da su pregovori u prvoj polovini 2024. godine bili poslednji trenutak za njega, tako da mislim da je ista situacija sa islamskim režimom, da Ali Hamnei nije svestan da je zapravo vreme za pregovore prošlo - zaključio je Rašeta.