Marin Koraca iz Motovuna krenuo je na put dug skoro 3.000 kilometara do najzapadnije tačke Evrope, Kabo da Roka, na motoru Tomos APN-4 starom skoro 50 godina.
Očekuje da će putovanje trajati devet do deset dana, vozeći polako i izbegavajući autoputeve kako bi više uživao u predelima kroz koje prolazi.
Dok bi većina išla avionom do Portugala, Marin Koraca (42) iz Motovuna jutros je krenuo prema Kabo da Roki (Stenoviti rt), najzapadnijoj tački kontinentalne Evrope, na Tomos APN-u 4, motoru starom skoro pola veka. Do stenovitih litica Atlantskog okeana čeka ga avantura duga skoro 3.000 kilometara i, kako računa, devet do deset dana puta.
Na pitanje hrvatskih medija šta ga je podstaklo na ovakav poduhvat, Marin odmah spušta loptu.
- Ma ljudi idu biciklom u Kinu, peške u Afriku, ha-ha... Zato na ovo svoje ne gledam kao na nešto posebno. Za sada sve ide kao podmazano. Ljudi reaguju pozitivno, pozdravljaju me i raspituju se kuda sam krenuo ovako natovaren prtljagom - rekao je za Istarski.
Mnogi ga u Istri poznaju kao dugogodišnjeg automobilistu, zaljubljenika u off-road vožnju, a neki i kao radnika stanice za tehnički pregled u Umagu.
Oktani su mu, očigledno, u krvi pa ne čudi što se za ovakvo putovanje odlučio baš na motoru od 50 kubika koji je čak osam godina stariji od svog vlasnika.
- Želeo sam da pokažem da se i sa tako malim motorom može otići jako daleko; da se u vremenu kada svi žure, kada sve mora biti što brže, veće i jače, može putovati i drugačije – polako, na minimumu - objašnjava Marin.
Takvo putovanje, kaže, donosi i drugačiji doživljaj krajeva kroz koje prolazi.
- Kad si tako spor, ne možeš ni na autoput, ali zato stigneš više toga da vidiš i primetiš - dodaje.
Nije mu ovo ni prvi ovakav podvig. Prošle godine je, naime, učestvovao na Summer Crazy Rallyju, čije ime dovoljno govori samo za sebe. Takođe na APN-u 4 vozio je od Bijele na severu Italije do Pakina na krajnjem jugu Sicilije. Tada mu je društvo pravio prijatelj Ivan Sinčić, dok je ovog puta na put krenuo sam.
Nema straha?
- Uvek te malo strah. Kad je motor tako star, nikad ne znaš kad će stati. Ali prošle godine me kroz celu Italiju nije izneverio pa verujem da neće ni sada. Naravno, poneo sam nešto alata i rezervnih delova - kaže kroz smeh automehaničar.
Posle Italije očekuju ga Francuska i Azurna obala (Monte Karlo, Nica i Kan), zatim Barselona, pa Pirineji i Andora. Celu rutu, doduše, još nije isplanirao do najsitnijih detalja.
- Znam gde mi je cilj, a ostalo može malo i da varira - kaže.
Jedno je, međutim, sigurno. Kada stigne na Kabo da Roku, tamo će ga dočekati supruga Marina.
- Ona mi, kao i brojni prijatelji, daje punu podršku u ovoj mojoj strasti i avanturi - zaključuje Marin pre nego što će ponovo uzjahati svoj Tomos i nastaviti dalje mic po mic…