"Valentino: The Last Emperor" je dokumentarac koji istražuje poslednje godine radne karijere modnog dizajnera Valentina Garavanija.
Poseban fokus je na kompleksnom profesionalnom i privatnom odnosu Valentina i njegovog partnera Đankarla Đametija.
"Valentino: The Last Emperor" je jedan od najpoznatijih modnih dokumentaraca ikada snimljenih i danas se ponovo nameće kao logičan podsetnik na život i karijeru Valentina Garavanija, koji je preminuo u 93. godini.
Film je režirao Met Tirnauer, dugogodišnji novinar i urednik Vanity Faira, a prati poslednje dve godine Valentinovog aktivnog rada pre penzionisanja. Umesto klasične biografije, reč je o tzv. "fly-on-the-wall" dokumentarcu koji gledaocu omogućava da bez ulepšavanja uđe u privatni i profesionalni svet jednog od poslednjih velikih krojača stare škole.
Couturier je modni kreator koji dizajnira i izrađuje haute couture, dakle najviši nivo mode – ručno rađene, krojene po meri, izuzetno luksuzne komade.
Radnja filma
Radnja filma fokusirana je na period u kojem Valentino priprema svoje poslednje haute couture kolekcije, putuje između Rima, Pariza i Njujorka, učestvuje u probama, modnim revijama i poslovnim sastancima, dok se istovremeno suočava sa činjenicom da se povlači iz modne kuće koju je sam izgradio. Paralelno se provlači i tema korporativnog preuzimanja brenda, što dodatno pojačava osećaj da se ne završava samo jedna karijera, već i jedno modno razdoblje.
Posebno važan element filma je odnos Valentina i Đankarla Đametija, njegovog dugogodišnjeg životnog i poslovnog partnera. Njihov odnos prikazan je kao kombinacija duboke privrženosti, zavisnosti i stalne napetosti: Valentino je emotivni, impulsivni perfekcionista, dok je Đameti racionalna figura koja balansira posao, ego i realnost. Mnogi kritičari upravo su taj odnos izdvojili kao najzanimljiviji deo filma, jer se retko viđa tako iskren prikaz dinamike iza velikog imena luksuzne industrije.
Život posvetio ideji lepote
Film ne skriva Valentinovu zahtevnost, sklonost dramatičnim ispadima i potrebu za potpunom kontrolom, ali ga ne ismeva niti ruši mit. Umesto toga, gradi portret čoveka koji je ceo život posvetio ideji lepote, često na štetu sopstvenog mira. Zanimljivo je da sam Valentino tokom snimanja nije delovao preterano oduševljen kamerama, što filmu daje dodatnu autentičnost i napetost.
"Valentino: The Last Emperor" premijerno je prikazan 2008. godine na Venecijanskom filmskom festivalu, a potom i na festivalu u Torontu. U bioskopsku distribuciju krenuo je 2009. godine i ostvario solidan komercijalni uspeh za dokumentarni film.
Kritike su uglavnom bile pozitivne. Film je hvaljen zbog ekskluzivnog pristupa, luksuzne vizuelne estetike i iskrenosti, iako su neki kritičari zamerili što je previše očaran glavnim likom i retko ulazi u ozbiljniju kritiku modnog sistema. Ipak, većina se slaže da film funkcioniše istovremeno kao glamurozna hronika, intimni portret i dokument o sudaru kreativnosti i korporativnog kapitalizma.
Danas, nakon smrti Valentina Garavanija, "Valentino: The Last Emperor" dobija dodatnu težinu. Ne deluje samo kao film o jednom dizajneru, već kao svedočanstvo vremena u kojem su modni kreatori bili apsolutni vladari svojih kuća, pre nego što su luksuzni brendovi postali globalne korporacije. U tom smislu, reč je o dokumentu o kraju jedne ere – i o čoveku koji ju je personifikovao do samog kraja.
(Index)