Voren Džefs, bivši vođa FLDS sekte, osuđen je na doživotnu robiju, a njegovo mesto zauzeo je Semjuel Bateman, koji je formirao sopstvenu poligamnu sektu.
Kristin Meri i njen suprug Tolga Katas infiltrirali su se u Batemanov krug i dokumentovali dokaze o zlostavljanju maloletnica, pomažući FBI-ju u istrazi.
"Živeo je sa 20 „žena“, od kojih su mnoge bile maloletne. Jedan par je snimio dokaze koji su bili ključni za FBI-jev slučaj protiv Betmana i drugih muškaraca.
Nakon što je Voren Džefs, vođa mormonske grupe FLDS (Fundamentalistička crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana), osuđen na doživotnu kaznu zbog sek*ualnog napada na maloletnice, u zajednicu Short Creek u saveznoj državi Juta, koju je ostavio za sobom, doselili su se stručnjakinja za sekte Kristin Meri i njen suprug, snimatelj i producent muzičkih spotova Tolga Katas. Meri je isprva pružala pomoć koja je bila potrebna nakon velike poplave. Zatim je osnovala neprofitnu organizaciju koja je podržavala žrtve trgovine ljudima, a posvetila se i podršci bivšim članovima FLDS-a. Dok je par pomagao lokalnoj zajednici, upoznali su novog vođu pomenute zajednice i saznali za njegova nedela, piše Tudum, prenosi Jutarnji.hr
O situaciji koju su razotkrili snimljena je četvorodelna dokumentarna serija „Trust Me: The False Prophet“, koja se prikazuje na Netflixu.
Dokumentarac Rejčel Drecin, dobitnice nagrada Emmy i Peabody, govori o usponu Semjuela Batemana, Jefsovog samoproglašenog naslednika, kroz oči para koji se infiltrirao u njegov uži krug. Film, kaže rediteljka, daje uvid u inače zatvoren svet.
„Ovi filmovi koje radim, kao i drugi dokumentaristi, često su u stvaranju promena – psiholoških, a ponekad i sistemskih (...) – efikasniji od pravnog sistema“, komentariše rediteljka dokumentarca o paru koji je pomogao u razotkrivanju vođe poligamnog mormonskog kulta koji trenutno služi kaznu od pedeset godina za podvođenje maloletnika u kriminalna seksualna dela, piše The Guardian.
Kako navode, Marie i Katas su zadobili poverenje inače opreznih sledbenika, a na kraju su dobili i pozivnicu da posete kuću u kojoj je Bateman živeo sa dvadeset „žena“, od kojih su mnoge bile maloletne.
Mnoge njegove „žene“ bile su, a neke su i dalje, indoktrinirane i uverene da je njihov „duhovni muž prorok, put za raj i naslednik Vorena Džefsa“.
Inkriminišući snimci koje je par napravio, kao i svedoci koje su pomogli „preobratiti“, bili su ključni za FBI-jev slučaj protiv Batemana i drugih muškaraca optuženih za zločine. Neki od svedoka pojavljuju se i u dokumentarcu.
Međutim, snimanje dokumentarca paru u početku nije ni palo na pamet.
„Bili smo svedoci nekih događaja i smatrali smo da bi ih trebalo dokumentovati, a to smo radili za ljude“, tvrde bivša „mainstream“ mormonka i stručnjakinja za psihologiju sekti i njen suprug.
Marie i Katas su upoznali Batemana 2017. godine, kada je još bio u braku sa svojom prvom ženom. Dve godine kasnije imao je novu ženu. A onda još jednu, što je izazvalo sumnju u zajednici (jer je to bilo protiv zabrane braka koju je Džefs naredio iz zatvora). Bateman je zatim na neko vreme nestao, a onda se vratio sa gomilom žena i dece, otkriva Marie. Do tog trenutka, par je već nekoliko godina dokumentovao život u toj zajednici.
Kamere snimile sve
Verujući da bi mogao da ih ubedi da snime dokumentarac o njemu i podele njegovu poruku sa svetom, Bateman je par i njihove kamere dobrovoljno uveo u svoj uži krug.
Iako su imali dozvolu za snimanje, istovremeno su prikupljali dokaze o Batemanovim zločinima, snimajući ponekad i inkriminišuće izjave koje bi sam Bateman izgovorio.
Rani snimci su zabeležili okupljanja, optužbe, neformalne događaje, a vremenom i dinamiku grupe te Batemanovu interakciju sa njegovim ženama i sledbenicima, piše Time.
- Koliko su mi verovali. Želela sam da im pomognem pre nego što saznaju da sam špijun. Ne izdajem ih. Pomažem im, zar ne - rekla je Marie.
Kako su dobijali sve veći pristup, njihove kamere su snimile i razgovore u kojima se pominju seks*ualne prakse koje uključuju maloletnike. Marie je 2021. godine snimila takozvanu ceremoniju „pokajanja“, tokom koje je Bateman svoje „žene“ „predavao“ svojim sledbenicima i naređivao im da stupe u sek*ualne odnose dok ih on posmatra. Taj materijal Marie je kasnije predala lokalnoj policiji. Iste godine, dok je bila u autu sa Batemanom i nekoliko njegovih mladih žena, svedočila je njegovom priznanju zločina nad maloletnicama (žrtve prisutne u automobilu su to potvrdile).
Iako je Marie snimke predala policiji, istraga je ubrzana tek kada se uključio FBI. Marie je postala njihova doušnica, a Katas je predao dokazni video materijal i pomogao oko logističkih detalja, uključujući mapiranje poseda povezanih sa Short Creekom (ta zajednica obuhvata Colorado City u Arizoni i Hildale u Juti).
Kako pripoveda dokumentarac, Džefsov odlazak ostavio je mesto u zajednici za nove figure koje bi nametnule kontrolu. U takvoj atmosferi pojavio se Bateman. Prema bivšim članovima zajednice, on se postavio kao produžetak Jeffsovog autoriteta.
Do 2019. godine Bateman je formirao manju sektu u okviru FLDS-a, čiji se sledbenici ponekad nazivaju „samuelitima“. Dokumentarac pokazuje kako je konsolidovao autoritet zahvaljujući kombinaciji religijskog jezika, izolacije i finansijskog pritiska.
Sledbenici su bili podsticani, a ponekad i izričito zahtevano od njih da lojalnost dokažu finansijskim doprinosima, a ponekad i pristajući da njihove ćerke postanu Batemanove „žene“. Neke od žrtava imale su samo devet godina. Prisilna saradnja postizala se i odvajanjem ili seljenjem porodica, ograničavanjem komunikacije sa ljudima izvan tog kruga i prikazivanjem neslaganja kao duhovnog neuspeha. Žene i devojčice su stalno bile pod nadzorom. Često su živele zajedno, a njihovo stanovanje je kontrolisao Bateman.
- Jedna od zaista retkih i izuzetnih kvaliteta ovih snimaka jeste to što vam omogućava da svedočite kontroli uma – nešto što dokumentarci o prisili i ispiranju mozga retko postižu. Smatrali smo da je važno publici omogućiti da vidi Sama i doživi kako je govorio i komunicirao sa ljudima. Istovremeno, bili smo odlučni da ne snimimo film o njemu. On igra proporcionalnu ulogu u priči, ali nije njeno središte - zaključuje Drecin.