Film 'Michael' o Majklu Džeksonu kritikovan je zbog nerealanog i „očišćenog“ prikaza pevačevog života, ignorišući optužbe za zlostavljanje.
Džafar Džekson je pohvaljen za glumu, ali mnogi smatraju da je film površan, dramaturški slab i više nalikuje komercijalnom proizvodu nego umetničkom delu.
Film "Michael" (Majkl) je juče stigao u bioskope, a filmski kritičari opisali su novi biografski film o Majklu Džeksonu kao „pranje biografije“, a nekoliko recenzenata tvrdi da prikazuje „očišćenu“ verziju njegovog života i karijere.
Nećak pevača, Džafar Džekson, tumači Kralja popa u filmu "Michael", koji prati njegov uspon do slave sa "Jackson 5" pa sve do izuzetno uspešne solo karijere. Međutim, film se ne bavi optužbama za sek*ualno zlostavljanje protiv Džeksona, pošto je ugovor o poverljivosti (NDA) doveo do izbacivanja snimaka koji su ih pominjali.
Hollywood Reporter je naveo da film „ispunjava očekivanja dugogodišnjih fanova koji obožavaju muziku“, ali je Telegraph primetio da „odbijaju da se pozabave očiglednim problemom“.
Džafar Džekson, uglavnom je pohvaljen za prikazivanje svog ujaka, ali film u celini nije naišao na tako dobar prijem.
Piter Bredšo iz "Gardijana" je naveo da je film „prepun klišea muzičko-filmskog karaktera“ i da deluje „kao montaža trejlera od 127 minuta“.
"Ovo je frustrirajuće površan, inertan film, neka vrsta zabave na kruzeru, koji ne može da se natera da pokaže da je Majkl bio žrtva zlostavljanja, brutalizovan od strane oca i lišen detinjstva“, napisao je, takođe napominjući optužbe protiv samog Džeksona
Bezdušni pokušaj zarade
Dodelivši samo jednu zvezdicu, Klaris Lofri iz "Independenta" je opisala film kao „jezivo, bezdušno pljačkanje novca“.
Uporedila je "Michael" sa drugim nedavnim biografskim filmovima o muzičarima, komentarišući da je „granica između 'filma' i 'robe' gotovo izbrisana“.
„Sve što 'Michael' radi jeste da mehanički rekreira najpoznatije vizuale iz Džeksonove karijere“, rekla je. „To je svakako lakše. Zašto se truditi da prikažete ljudsko biće kad ga možete jednostavno pretvoriti u proizvod?“
U još jednoj recenziji sa jednom zvezdicom, Kevin Maher iz "Timesa" rekao je da će "Michael" biti viđen kao „prelomni trenutak“ za žanr muzičkih biografskih filmova – i to ne u dobrom kontekstu.
„Biće poznat kao onaj ozloglašeni film u kojem je tema potpuno odvojena od stvarnosti, a film umesto toga isporučuje dva sata čistog i nepatvorenog [smeća]“, napisao je u svojoj oštroj recenziji.
Ali, priznao je, muzičke scene su „ipak prilično briljantne i uzbudljive“.
Bezličan i dramaturški slab
“Loš je. Loš je. Zaista, zaista je loš”, piše BBC i navodi da niko nije ni očekivao oštar ili kritički portret ove pop ikone.
"Ipak, iznenađuje koliko je film ispao bezličan i dramaturški slab – više nalik televizijskom programu dnevne šeme nego bioskopskom ostvarenju."
Kako ističe BBC, bez obzira na lični stav prema Džeksonu, on je bio umetnik opsednut spektaklom i inovacijom – a film ne uspeva da prenese ni delić tog duha.
Samog Džeksona igra njegov sestrić Džafar Džekson, očigledno izabran zbog fizičke sličnosti sa ujakom – ali ne i zbog izražajnosti.
Van bine i studija, njegov lik gotovo konstantno se osmehuje: dok gleda televiziju sa majkom (Nia Long), dok posećuje bolesnu decu ili dok kupuje životinje za svoju privatnu menažeriju.
Kada peva “Billie Jean”, nameće se pitanje kako je ovako gotovo svetački prikazan lik mogao da stvori pesmu koja je istovremeno paranoična, urgentna i snažno seksualno obojena.
Ipak, čak i takav Džekson deluje složenije od sporednih likova.
Majls Teler igra advokata Džona Branku, inače jednog od producenata filma, sa konstantnim, gotovo zalepljenim podsmehom.
Džeksonova braća su tek usput prisutna, bez ikakvog značaja, uprkos tome što su pojedini od njih takođe uključeni u produkciju.
Dženet Džekson potpuno je izostavljena iz priče koja traje više od dva sata.
Glavni producent ovog filma je Grejem King, poznat po radu na filmu Boemska rapsodija, koji je osvojio četiri Oskara. Međutim, prema oceni BBC-ja, “Majkl” je znatno bliži nominacijama za Zlatnu malinu.
BBC zaključuje da dijalozi nemaju više nijansi od saobraćajnog znaka, dok su vizuelni elementi toliko bezlični da čak i rekonstrukcije Džeksonovih legendarnih spotova i koncerata deluju uspavljujuće.
Film je, dodaju, zamišljen kao omaž Majklu Džeksonu kao osobi, ali na kraju ispada kao ozbiljna uvreda za njega kao umetnika.
Robi Kolin iz "Telegrapha" rekao je da je rezultujući film bio „zataškavanje“.
„Jednostavno nije verodostojno da film tvrdi da je o Majklu Džeksonu, a da se ne osvrne, čak ni indirektno, na optužbe, kontroverze i tugu koje su pratile njegov kasniji život“, naveo je Kolin i dodao: „Ne morate dramatizovati ove stvari; trebalo bi, barem, da ih priznate ili nagovestite.“
Ignorišući optužbe, „konačni film je uglavnom lišen bilo kakve ljudskosti, dobre i loše“, napisala je Kate Erbland iz IndieWire-a, koja je opisala "Michael" kao „sjajan, očišćen i iznenađujuće dosadan“.
Pozitivne reakcije
Pozitivniji stav je dao Dejvid Runi iz časopisa „Holivud Reporter“.
„Ako niste spremni da odvojite umetnost od umetnika, ovo neće biti film za vas. Ali za dugogodišnje fanove koji obožavaju muziku, film ispunjava očekivanja. Kao slavlje Džeksonovih pesama i scenskog nastupa, fenomenalan je.“
Još jedan američki kritičar, Oven Glajberman iz "Varietyja", bio je slično oduševljen. „Iznenađenje kod 'Michaela' je koliko dobro funkcioniše i koliko je zanimljiv kao biografski film srednjeg toka“, rekao je, pohvalivši glumu i kinematografiju.
Pit Hamond iz "Deadline-a" rekao je da film „ne donosi nikakve nove uvide“, ali je rekao da Džafar Džekson „blista“ u filmu koji će fanovi „prosto obožavati“.
„Sigurno ćete izaći iz bioskopa igrajući, a šta je loše u tome?“ upitao je.