Izložba ima za cilj da približi život običnih ljudi iz prošlosti savremenim generacijama i pruži uvid u svakodnevicu nižeg društvenog sloja Rimskog carstva
Svako rekonstruisano lice dobilo je ime, zanimanje i životnu priču zasnovanu na istorijskim činjenicama
Kovač, konjušar, vojnik, rob - lica i sudbine nekadašnjih stanovnika drevnog rimskog grada na teritoriji današnje Mađarske oživeli su na nesvakidašnji način na tek otvorenoj izložbi u Muzeju Akvinkum u Budimpešti.
Izložba, koja traje do 31. oktobra, predstavlja izuzetno detaljne rekonstrukcije lica 16 osoba čije su lobanje pronađene u drevnom gradu Akvinkumu, nekada živom rimskom naselju na dunavskoj granici Rimskog carstva.
Modeli ljudi iz rimskog doba
Posetioci Muzeja Akvinkum mogu iz neposredne blizine da vide hiperrealistične modele ljudi iz rimskog doba. Svaka rekonstrukcija nastala je na osnovu analize DNK i drugih naučnih metoda iz oblasti arheologije i antropologije, kako bi se što vernije prikazalo kako su ti ljudi izgledali pre gotovo 2.000 godina, piše AP News.
„Naš glavni cilj bio je da ove ljude iz prošlosti približimo današnjim generacijama“, rekao je arheolog i kokustos izložbe Lorant Vaš.
Naziv izložbe "Once we were like you" (Nekada smo bili kao vi) pokušava da odgovori na pitanja koja vekovima intrigiraju istraživače: kako su izgledali obični ljudi u antičkom svetu, kako su se zvali i kakve su sudbine imali?
Stručnjaci utvrdili i ko je imao pege na licu
Stručnjaci Muzeja Akvinkum koristili su DNK analizu kostiju kako bi utvrdili boju kože, očiju i kose, pa čak i da li su pojedinci imali pege.
Istovremeno, oblik i građa lobanje otkrili su detalje o crtama lica, starosti, povredama i bolestima koje su pretrpeli tokom života. Na osnovu svih prikupljenih podataka, kustosi su svakom rekonstruisanom licu osmislili ime, zanimanje i životnu priču, vraćajući im na simboličan način identitet izgubljen kroz vekove.
Dali su im ime, zanimanje i biografiju
Drugi kokustos izložbe, Peter Vamoš, istakao je da su ti biografski detalji izmišljeni, ali da počivaju na autentičnim istorijskim činjenicama i rezultatima antropoloških istraživanja. Originalne lobanje izložene su pored rekonstrukcija.
„Nažalost, ne znamo njihova prava imena, ali smo pokušali da u njihove priče ugradimo sve što su nam antropološka i genetska istraživanja otkrila o njihovim životima“, rekao je Vamoš.
Jedan od likova je građevinski radnik kojem su dali ime Respektus. Prema zamišljenoj biografiji, zarađivao je za život malterišući zidove i obrađujući kamen u Akvinkumu. Težak fizički rad ostavio je trajne posledice na njegovim kostima, a u jednoj kafanskoj tuči, izazvanoj alkoholom, slomljen mu je nos i izbijen zub. Njegova priča i društveni položaj predstavljaju tipičan primer života mnogih stanovnika Akvinkuma, piše AP News.
"Radili su teške poslove i bili su gladni"
Vaš je rekao da su istraživanja pokazala kako su kosti gotovo svih analiziranih osoba nosile tragove ozbiljnih upala.
„Bavili su se teškim fizičkim poslovima, a mnogi su u određenim periodima života trpeli i glad. Na osnovu toga možemo zaključiti da je većina pripadala nižem srednjem društvenom sloju, delu rimskog društva o kojem danas znamo najmanje“, rekao je on.
Od ukupno 16 rekonstrukcija, šest su silikonske biste u prirodnoj veličini, ručno oslikane i dopunjene verno izrađenom kosom, odećom i nakitom.
Silikonske biste u prirodnoj veličini
Umetnica Emese Gabor, koja je izradila silikonske rekonstrukcije, kaže da veštačka inteligencija može da napravi digitalne prikaze drevnih lica, ali da oni ostaju samo slike na ekranu.
„Prednost ovakvih rekonstrukcija je to što mogu da budu izložene u muzeju, da se posmatraju iz svakog ugla i da budu u prirodnoj veličini. U svom radu oslanjam se na naučne metode i spajam klasične i savremene tehnike kako bih što vernije oživela ljude iz prošlosti“, rekla je umetnica.