Mnogi proizvođači skladište najbolje šljive u hladnjačama, nadajući se povoljnijoj ceni nakon završetka berbe
Topla i sušna leta otežavaju proizvodnju, pa proizvođači smatraju da je ulaganje u navodnjavanje sve važnije
Berba šljiva u Šumadiji privodi se kraju, a ovogodišnja sezona donela je kvalitetan rod i prinose iznad proseka. Voćari, međutim, nisu zadovoljni otkupnom cenom, za koju kažu da ne prati rast troškova proizvodnje.
Zbog toga deo proizvođača najkvalitetnije plodove ne prodaje odmah, već ih ostavlja u hladnjačama u nadi da će, kada berba bude završena i ponuda opadne, moći da dobije bolju cenu.
Porodica Vasiljević iz Gornje Trnave kod Topole ima oko 8.300 stabala šljive, a voćar Mijailo Vasiljević kaže da je ovogodišnji rod jedan od najboljih koje pamti.
"Mislim da do sada ovako nije rodilo nijedne godine i da je rod najveći u poslednjih 20 godina. Što se tiče kvaliteta, u mladim voćnjacima koji su u jarugama i pored potoka kvalitet je dobar, dok u starijim voćnjacima ima i kvalitetne, ali i sitne šljive", kaže Vasiljević.
"Realna cena bila bi 55 do 60 dinara"
Otkupna cena šljive kretala se od oko 32 dinara, dok su pojedine količine prodavane i jeftinije.
"Zakaže jedna kultura, a druga ne zakaže i zbog toga se radi ne samo šljiva, već i jabuka, višnja, trešnja. Moraš svašta da radiš da bi uspeo", kaže Vasiljević.
Njegov brat Momčilo Vasiljević priprema poslednje palete šljive sorte stenlej za hladnjaču. Na parceli od 83 ara ove godine ubrano je čak 20,5 tona, ali ističe da su troškovi proizvodnje znatno porasli.
"Ambalaža je poskupela, sada je gajba prosečno 85 dinara, dnevnica radnika je relativno visoka, a cena šljive je pala. Realno bi bilo da stenlej sada bude 55 ili 60 dinara, a mi ga plaćamo 45 dinara", kaže Momčilo Vasiljević.
Zbog trenutnih cena, vlasnici hladnjača deo najboljeg roda ostavljaju na čuvanju.
"Ostavlja se mnogo šljiva i svako ko ima hladnjaču ostavi 10, 20 paleta, zavisno od kapaciteta, i najkvalitetniju šljivu ostavi na čuvanju, računajući da će cena, kroz petnaestak dana, kada nestane ovde šljive, biti povoljnija", objašnjava Vasiljević.
Prošle godine šljivu plaćali 100, pa je prodavali za 60 dinara
Čuvanje roda u hladnjačama ipak nosi rizik. Prošle godine otkupna cena bila je znatno viša, ali je problem nastao kada je na tržište stigla šljiva iz Moldavije.
"Prošle godine smo šljivu plaćali 100 dinara na otkupu, a nismo mogli da je izvezemo jer je stigla moldavska šljiva. Na kraju smo poslednje količine dali ovde na sušenje za 60 dinara. To je rizik poslovanja hladnjačara - neke godine zaradiš, neke godine izgubiš, ali se u principu sve to poklopi i ide se dalje", navodi Vasiljević.
Najkvalitetniji plodovi iz Šumadije uglavnom završavaju na tržištu zapadne Evrope. Vasiljević navodi da izvozi u Poljsku, Sloveniju i Hrvatsku, dok drugi proizvođači robu plasiraju i u Nemačku.
"Sve ide na zapad jer nema Rusije, što je velika šteta, jer smo mi nekada najviše izvozili za Rusiju i bila je mnogo bolja cena", kaže on.
Za izvoz traže šljivu koja može da stoji 30 dana
Kupci na zapadnoevropskom tržištu traže pre svega čvrste plodove koji mogu da izdrže transport i duže ostanu na policama.
"Zapad traži da ona bude tvrda, da može dugo da stoji, recimo tridesetak dana u prodavnici, u njihovim marketima, da ne omekša i ne propadne", objašnjava Vasiljević.
Voćari upozoravaju i da sve toplija leta i duži sušni periodi otežavaju proizvodnju. Zbog toga smatraju da će za stabilne prinose biti sve važnije ulaganje u navodnjavanje i obezbeđivanje dovoljne količine vode tokom vegetacije.
(Blic Biznis/RTV)
