VERA JE SAMA DOČEKALA BOŽIĆ ZA PUNOM TRPEZOM: Pored troje dece i sedmoro unučića, niko joj nije došao "Deco, neka vam Bog oprosti, ja ne mogu"
- Vera je ceo život posvetila porodici, a starost dočekala u samoći
- Njena deca vode svoje živote, a ona se oseća uskraćenom za njhivou pažnju
Vera je žena koja je ceo život posvetila porodici, ali je starost dočekala u samoći. Tokom radnog veka radila je kao kondukterka na dugim linijama i uvek se oslanjala na sebe. Njena penzija je skromna, dovoljna za osnovne potrebe, ali ne za luksuz i putovanja. Naučila je da ćuti i trpi, jer je tako, kako je osećala, bilo lakše nego objašnjavati svima koliko ponekad boli samoća.
Ima troje dece, ali su svi bili zauzeti sopstvenim životima. Sin je imao privatni posao, jedna ćerka radila je u salonu lepote, druga je živela u drugom gradu, a sedmoro unučića raslo je brzo, ali daleko od nje. Uprkos tome što se trudila da ne govori loše o svojoj deci i uvek im nalazila opravdanja, u sebi je osećala tugu ne zbog novca, već zbog nedostatka poziva, poseta i toplih reči.
Njen brak odavno nije imao ljubavi, već je predstavljao naviku i obavezu. Dok su deca bila mala, Vera je ćutala i trpela, smatrajući da im je otac potreban. Kasnije, kada je želela da promeni posao zbog slabijeg zdravlja, Boris je bio protiv toga, pa se njeno mišljenje sve ređe uzimalo u obzir.
Godinama je radila dodatne poslove, prodavala na pijaci vikendom i davala sve od sebe da obezbedi bolju budućnost svojoj deci. Kada je došao Božić, nadala se da će bar tada njena porodica doći kod nje. Spremila je kuću, postavila stolnjak i skuhala omiljena jela svojih unučića, nadajući se smehu, dečjoj graji i toplini. Umesto toga, stigao je poziv u kojem su joj deca rekla da ne mogu da dođu zbog obaveza.
"Neka vam Bog oprosti deco, ja ne mogu"
Tiho je rekla “Neka vam Bog oprosti, deco. Ja ne mogu,” spustila slušalicu i sela pored prozora. U kući je bilo toplo, ali u njenom srcu hladno. Te večeri je sama dočekala Božić, upalila sveću i pomolila se — ne za sebe, već za svoju decu i unučiće. Majčinsko srce, kako je osećala, nikada ne zna drugačije.
Iako je bila okružena uspomenama, shvatila je da je ceo život davala, a najmanje je dobila zauzvrat. Njen muž je iznenada umro, a deca su došla samo na nekoliko dana zbog sahrane, nakon čega su se vratila svojim životima. Vera je osećala težinu tih trenutaka, ali je i dalje ostala dostojanstvena. Njena najveća želja u starosti bila je jednostavno malo pažnje - jedan poziv, jedno pitanje “Kako si, mama?” - jer je shvatila da ljubav ne može da se nadoknadi novcem.
U tišini božićne noći, uz molitvu i sećanja, Vera je ostala majka koja, i kada je zaboravljena, nikada ne prestaje da voli.
(Stil)
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.