Finkinja GAJI OVCE u selu kod Valjeva! Mia se udala za Ivana, preselila u Srbiju i PROMENILA ŽIVOT IZ KORENA - ovo je jedna od NAJLEPŠIH PRIČA koju ćete čuti
- Mia, studentkinja iz Finske, došla je u Valjevo zbog usavršavanja jezika i upoznala Ivana, sa kojim je započela zajednički život
- Par je proveo osam godina u Finskoj, gde su dobili troje dece, pre nego što su odlučili da se vrate u Srbiju
Mia je iz Finske došla je u Valjevo na kurs jezika, gde je upoznala Ivana Tadića. Ljubav je, saznaćemo u nastavku, definitvno bila suđena, pa se brzo i rodila. Započeli su zajednički život, otišli u Finsku, gde su proveli osam godina, a onda se sa troje dece vratili u Ivanovo rodno Valjevo i danas u selu Pričevići, nadomak grada, poseduju farmu sa čak 100 ovaca.
Studentkinja slavistike iz Finske dobila je priliku da dođe na Balkan na usavršavanje jezika, a u ponudi su joj bila dva grada - Dubrovnik i Valjevo. Odabrala je ovaj drugi. Sa njim, ne sluteći, i svoju novu sudbinu. Mia će ubrzo upoznati Ivana, šarmatnog mladića sa belim fordom, koju pamti i danas jer ju je baš u njemu čekao nakon časova. Prosidba će uslediti posle godinu i po dana od prvog susreta, a ostalo je jedna vrlo romantična istorija.
Možda vas zanima
Pravi primer efekta leptira, je l' da?
Strina preporučila Ivana Miji
- Mogla sam da izaberem Dubrovnik, ali mi je Valjevo zanimljivo, pošto nisam često dolazila u Srbiju. Putovala sam po u Bosni, Hrvatskoj, obišla Beograd, ali ne i Valjevo. I dođem ja i budem smeštena u komšiluku njegovog strica. Strina mi ga je preporučila, rekla mi je da ima jednog dobrog momka. Počeli smo da se družimo, a on je bio baš takav kakvog ga je strina opisala - mnogo dobar - započinje priču Mia.
Ivan priznaje da je dobio zadatak da Miu provede kroz grad i da joj pravi društvo u tuđoj državi i nepoznatom gradu. Ni on tada nije mislio da će njegovo uskoro postati i njeno - i obratno. Mia pamti dan kada ju je Ivan zaprosio, što ju je u trenutku pomalo i iznenadilo.
- Meni je to bilo previše brzo, ali razmišljala sam: "Hajde, to je Balkan, ide sve po spontano" - otkrila nam je.
Luka, David i Dunja rođeni u Finskoj
Započeli su zajednički život u Valjevu, ali su nakon šest meseci odlučili da sreću ipak okušaju u Finskoj. Mia, koja je radila i kao novinarka, nastavila je studije, a Ivan je pored posla u pošti upisao matematiku - i završio je. U međuvremenu su dobili troje dece - 2009. sina Luku, 2011. još jednog muškog naslednika - Davida, a 2013. ćerku Dunju. Tada su već počeli polako da razmišljaju o povratku u Srbiju.
- Stariji sin je trebalo da krene u predškolsko i morali smo da donesemo odluku. Meni se to poklopilo i sa završetkom tamo studija i onda smo razmišljali da li da ostajemo tamo i da ja tražim posao ili krećemo kući. Tako se rodila ideja da dođemo na koju godinu ovde, da se upoznaju bolje sa našom kulturom i malo poprave jezik, pa da se vratimo - priča Ivan.
"Nisam imala takve planove"
Ipak, koju godinu pre da okušaju novi život u Srbiji, kupili su ovce i zamolili Ivanove roditelje, koji su bili u penziji, da brinu o njima i razrade posao pre no što se oni vrate. Razmišljali su - pokušaće, ako ne uspe - vratiće se u Finsku.
- To je bilo jako zanimljivo. Ivan me je ubeđivao pola godina je sjajna ideja da se preselimo u Srbiju i gajimo ovce. Ja sam mislila: "Stvarno 'sjajna' ideja, nisam imala baš takve planove" - iako volim selo i volim i ovce, ali sam drugačije zamišljala život.. Pitali smo Ivanove roditelje da li bi čuvali naše ovce ako bi preselili u Srbiju i oni su pristali. Verovatno nisu mislili da će se to stvarno desiti, ali sve je moglo samo da se sin vrati kući. Tako je sve krenulo - seća se Mia.
Posao se razvijao, deca su se navikla na ovdašnji život - a uspela je i Mia. U početku joj je bilo teško to da nema u blizini ni svoju rodbinu, ni svoje prijatelje, ali je i to "leglo" na svoje mesto.
- Upoznala sam jednu drugaricu preko dece i baš mi je sjajna. Zove se Dajana. Sad idem i na hor u Abraševiću i baš mi je super - priznaje.
Ljubav prema ovcama nasledila od majke
Iako je možda u početku drugačije zamišljala život, ljubav prema ovcama postojala je u njoj od najaranijeg detinjstva.
- Stekla sam je od majke. Pričala mi je kako je imala jedno specijalno jagnje koje je ostalo bez majke i ona ga je odhranila. Zvalo se Kultu. Posle sam ja kao beba ležala na vudi koju je dobijala od njega. Inače, ja sam odrasla u hrišćanskoj porodici i priče o Isusu kao dobrom pastiru, koji čuva svoje stado. Takođe, pastiri su prvi dobili radosnu vest za Božić da se rodio Isus Hrist. I car David je bio pastir, a kasnije i sjajan kralj i pesnik. S obzirom na to da mi je pored slavistike prvi predmet na fakultetu bila etnomuzikologija, ima nečeg simboličnog u poslu sa ovcama - priča naša sagovornica.
A kad smo kod posla, zanimalo nas je - kako izgleda jedan njihov običan radni dan? Moramo da napomenemo da su u pitanju romanovske ovce.
- Moramo svaki dan da ih hranimo dva puta dnevno. Sada je takvo vreme da ne izlaze napolje i jedu unutra. Pored sena, jednom dnevno im dajemo i žito ili koncentrat. Generalno nema puno posla sad u ovom periodu. Kasnije, kada dođe jagnjenje, onda dežuramo i ovde spavamo. Najčešće su tu i deca, pa nekako kombinujemo da se to pogodi kad je mini raspust. To je najintenzivniji deo i traje mesec dana - objašnjava Ivan i dodaje da im u svemu pomažu i tri psa - Mihajlo, Piksi i Milica.
"Tračala sam sa Marijom Šerifović ka bini kad je pobedila na Evroviziji"
Iako je prošla decenija otkako je Mijina adresa u Valjevu, zanimalo nas je da li joj i u kojoj meri nedostaje Finska i kako danas doživljava Srbiju?
- Naravno da nisam u svojoj zemlji, ali Srbija je sad moja druga domovina. Kada sam došla ovde, prvo sam zavolela pogled, ovu prirodu i planine. Ipak, kad sam upoznala ljude, shvatila sam da njih, zapravo, najviše volim - rekla nam je, a onda se ponosno pohvalila da je 2007. godine bila deo srpske delegacije na Evroviziji u Helsinkiju, kada je Marija Šerifović Srbiji donela pobedu.
- To je bilo jedno veliko i sjajno iskustvo. Posebno mi je bilo drago da smo mi i pobedili. Ja sam pomagala u organizaciji i bila tu za sve što je trebalo timu. Bila sam posrednik između organizatora iz Finske i srpske delegacije. I sećam se kada su proglasili da je Srbija, svi smo trčali do bine. Stvarno je bilo jako jako lepo. Želela bih ovim putem da pozdravim i Mariju i devojke iz grupe Beauty Queens, koje su nastupile sa njom - za kraj je poručila (sada već naša) Mia, pa nam i otpvela refren "Molitve".
Kako je zvučalo, čujte u videu iznad. Nas je oduševila - nadamo se da će i vas.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.