KO OBORI JEDNO DRVO, UBIJE JEDNOG SRBINA… Kako je jedan govor Knjaza Miloša iz 1820. godine zadivio čitav svet

U vreme kada su stari Sloveni stigli na ove prostore, čitava teritorija današnje Srbije bila je obrasla gustim šumama. I tako je bilo i u narednim stolećima, sve do 13. veka kada počinje da jača privreda, a posebno rudarstvo, što je dovelo do potrebe za izgradnjom novih naselja, upravo u šumovitim predelima. U jednom trenutku došlo je do toliko ozbiljnog krčenja pojedinih šuma, da je car Dušan u svom zakoniku morao Sasima da zabrani dalju seču. Tokom perioda turske vladavine, šume su se obnovile i Srbija je postala najšumovitija zemlja na Balkanu. S kraja 18. veka kreću nove seobe, a sa njima je sve više rasla i potreba za plodnim oranicama i zemljištem na kom bi narod gradio imanja. Nažalost, pošto su šume bile opšte dobro i svako je mogao da ih neograničeno koristi, drveće se krčilo bez ikakvog plana i reda.

Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.