Prevelik broj trbušnjaka i loša tehnika mogu da povećaju rizik od povreda, posebno kod osoba sa problemima leđa
Američki marinci su izbacili trbušnjake iz fizičkih testova i zamenili ih plankom kao boljom merom snage trupa
Klasični trbušnjaci su decenijama prva asocijacija na trening stomaka, ali zvanični fitnes standardi otkrivaju da ogroman broj ponavljanja ne znači nužno i jak trup.
Trbušnjaci predstavljaju bazičnu vežbu za treniranje stomaka. Broj ponavljanja koji može da se izvede odjednom često odražava mišićnu izdržljivost jezgra (trupa). Međutim, ova vežba nije sveobuhvatno merilo stvarne snage, a kod pojedinih grupa ljudi može čak da poveća rizik od povreda.
S obzirom na to da je ovo jedan od najčešćih pokreta u fitnesu, uočljiva je potreba da se postignuti rezultati uporede sa zvaničnim prosecima po starosnim kategorijama, kao i da se definiše stvarna korist od beskonačnog ponavljanja ove vežbe.
Šta trbušnjaci zapravo rade za telo
Klasičan trbušnjak podrazumeva podizanje glave i ramena sa podloge dok telo leži na leđima sa savijenim kolenima i ravnim stopalima.
- Trbušnjaci u velikoj meri pomažu kod izdržljivosti trupa, odnosno pravog trbušnog mišića (rectus abdominis), koji se vertikalno proteže duž prednjeg dela stomaka. Ova izdržljivost omogućava mišiću da izdrži napetost i izvodi ponovljene kontrakcije tokom dužeg perioda - objašnjava Evan Vilijams, glavni kondicioni trener ekipe Viskonsin Herd i stručnjak zadužen za fizičku pripremu košarkaša u NBA franšizi Milvoki Baks.
Kada se mišićni trup brzo zamara, smanjuje se njegova sposobnost da podržava kičmu i zglobove. To dovodi do prebacivanja opterećenja na koštane strukture, što vremenom narušava držanje i potencijalno izaziva hroničan bol.
Prosečan i odličan broj trbušnjaka prema uzrastu
Američki savet za vežbanje (ACE) definisao je jasne raspone za broj trbušnjaka koje muškarci i žene u različitim životnim dobima treba da budu u stanju da urade bez zaustavljanja.
Standardi za muškarce:
- Od 18 do 25 godina: prosečan rezultat iznosi od 43 do 49 ponavljanja, dok se za odličan smatra rezultat od 77 do 99 trbušnjaka.
- Od 26 do 35 godina: prosek je između 37 i 41 ponavljanja, a odličan učinak zahteva od 62 do 80 trbušnjaka.
- Od 36 do 45 godina: prosečan rezultat podrazumeva 33 do 39 ponavljanja, dok odličan iznosi od 60 do 79 trbušnjaka.
- Od 46 do 55 godina: prosek se kreće od 36 do 41 ponavljanja, a za odličan rezultat potrebno je uraditi između 61 i 78 trbušnjaka.
- Od 56 do 65 godina: prosečnim se smatra rezultat od 33 do 39 ponavljanja, dok odličan raspon iznosi od 56 do 77 trbušnjaka.
- Stariji od 66 godina: prosek je između 26 i 30 ponavljanja, dok se rezultat od 50 do 66 trbušnjaka smatra odličnim.
Standardi za žene:
- Od 18 do 25 godina: prosečan učinak iznosi od 41 do 48 ponavljanja, dok se za odličan smatra rezultat od 68 do 91 trbušnjaka.
- Od 26 do 35 godina: prosek je između 33 i 36 ponavljanja, a odličan učinak zahteva od 54 do 70 trbušnjaka.
- Od 36 do 45 godina: prosečan rezultat podrazumeva 30 do 32 ponavljanja, dok odličan iznosi od 54 do 74 trbušnjaka.
- Od 46 do 55 godina: prosek se kreće od 30 do 32 ponavljanja, a za odličan rezultat potrebno je uraditi između 48 i 73 trbušnjaka.
- Od 56 do 65 godina: prosečnim se smatra rezultat od 23 do 25 ponavljanja, dok odličan raspon iznosi od 44 do 63 trbušnjaka.
- Stariji od 66 godina: prosek je između 21 i 25 ponavljanja, dok se rezultat od 34 do 54 trbušnjaka smatra odličnim.
Šta ostvareni rezultat govori o snazi
Veliki broj urađenih trbušnjaka svedoči o dobroj lokalnoj mišićnoj izdržljivosti, koja pomaže stabilizaciji kičme tokom svakodnevnih aktivnosti. Ipak, prostor za zabludu leži u tome što je trbušnjak izuzetno specifičan i izolovan pokret fokusiran isključivo na savijanje kičme unapred (fleksiju).
- Veliki broj trbušnjaka ne govori mnogo o tome koliko dobro trup može da prenese silu ili da se odupre neželjenom kretanju, što su ključne funkcije ovog dela tela. Ako neko dovoljno vežba samo ovu vežbu, postaće bolji u njoj. Zbog toga napredak u trbušnjacima nije uvek odraz povećane ukupne snage, već adaptacija na specifičan obrazac kretanja - objašnjava Vilijams.
Plank umesto trbušnjaka: Šta kaže vojni test spremnosti
Kao dokaz tome, Vilijams navodi podatak da su američki marinci nedavno izbacili trbušnjake iz svog zvaničnog testa fizičke spremnosti, zamenivši ih izdržajem u uporu (plankom), koji se pokazao kao znatno bolja mera stvarne snage trupa.
- Idealno bi bilo, međutim, da se snaga trbušnih mišića procenjuje kroz različite pokrete usmerene na različite funkcije trbušnih mišića - kaže za "Health" Vilijams.
Pored planka, stručnjaci preporučuju:
- vežbe protiv rotacije (poput Palofovog potiska),
- antilateralnu fleksiju (poput jednoručnog nošenja tereta / kofera),
- i antifleksiju (poput nošenja tereta na grudima).
Kada treba preskočiti trbušnjake
Iako su generalno bezbedni za osobe sa pravilnom tehnikom, stalno i ponovljeno savijanje kičme pod opterećenjem stvara veliki pritisak na međupršljenske diskove.
- Vremenom, posebno uz veliki obim vežbi ili lošu tehniku, trbušnjaci mogu da pojačaju loše obrasce kretanja i dodaju stres pojedincima koji već provode veći deo dana u savijenim položajima, kao što su kancelarijski radnici - upozorava Vilijams.
Osobe sa istorijom bolova u donjem delu leđa, problemima sa diskusima, disfunkcijom karlice ili problemima sa držanjem morale bi da ograniče ili potpuno izbegnu ovu vežbu. Umesto toga, prioritet treba dati pokretima koji promovišu stabilnost kičme i bolju raspodelu sile:
- Plank (izdržaj): Statična vežba u kojoj se telo drži u ravnoj liniji, oslonjeno samo na podlaktice i nožne prste, što maksimalno aktivira duboke mišiće stomaka.
- "Mrtva buba" (Dead bug): Vežba koja se izvodi ležeći na leđima, gde se naizmenično spuštaju i podižu suprotna ruka i noga, čime se jača stabilnost trupa bez opterećenja za kičmu.
- Palofov potisak (Pallof press): Pokret u kojem se elastična traka ili sajla sa mašine gura ravno ispred grudi, dok trbušni mišići rade "izolaciju" kako bi sprečili rotaciju tela u stranu.
- "Ptičar" (Bird-dog): Izvodi se u klečećem položaju (na sve četiri), gde se istovremeno pruža jedna ruka i suprotna noga, što idealno razvija stabilnost donjeg dela leđa i gluteusa.
Ove vežbe su ključne i za početnike, jer pružaju bolju osnovu za napredak u budućnosti.
- Početnici prvo moraju da nauče kako da pravilno učvrste i stabilizuju svoj trbušni mišić. Prelazak na klasične trbušnjake pre nego što se savlada ta bazična stabilnost može samo da pojača loše anatomske navike, što se negativno odražava i na treninge u teretani i na svakodnevni život - poručuje Evan Vilijams.