Više od polovine rekreativnih biciklista ima tegobe poput utrnulosti penisa ili vulve
Problemi mogu uključiti bol, upale, seksualne disfunkcije i poremećaje mokrenja i pražnjenja creva
Ko redovno i duže vozi bicikl, brzo primeti da se, osim nogu, opterećuje i deo između njih. Najčešće se to ispoljava kao trnjenje u međunožju a razlozi su, između ostalog, prekid cirkulacije ili pritisak na nerve.
Brojna istraživanja pokazuju da više od polovine rekreativnih vozača planinskog ili drumskog bicikla ima tegobe poput utrnulosti penisa ili vulve, a neretko i pati zbog toga. Jer, čak i uz povremeno ustajanje sa sedišta, trnjenje vremenom ne nestaje. U ekstremnim slučajevima može trajati i nekoliko nedelja.
Nekoliko kvadratnih centimetara nosi većinu težine
- Teoretski, vožnja bicikla može biti rizična za perineum, mošnice i analni deo - kaže Stefan Štaudte za magazin "Tour".
Štaudte je nemački urolog koji u brojnim stručnim tekstovima govori o urološkim i ginekološkim rizicima biciklizma.
Kako navodi, problem nastaje jer svega nekoliko kvadratnih centimetara osetljivog područja međunožja, koje se oslanja na sedište, nosi veliki deo telesne težine.
U to područje spadaju krvni sudovi i nervi, kod muškaraca prostata, a kod žena vulva i vagina.
Prema Štaudteu, privremeno ili trajno oštećenje usled pritiska može, pored utrnulosti, bola i upala, izazvati i probleme pri mokrenju i pražnjenju creva.
Moguće su i seksualne disfunkcije kod oba pola.
Prednji deo međunožja ograničen je pubičnim lukom. Tu može doći do snažnog pritiska na mokraćnu cev, koren penisa sa erektilnim tkivom ili na usne i klitoris, između vrha sedišta i pubične kosti, što može biti veoma bolno.
Dobra vest: pravi izbor sedišta može pomoći
Dobra vest je da se pravilnim izborom sedišta tegobe mogu sprečiti ili ublažiti.
Štaudte preporučuje tri metode:
Metoda 1: jednostavna i brza prevencija
Širina sedišta zavisi, između ostalog, od razmaka sedalnih kostiju.
Za merenje staviti komad talasastog kartona na tvrdu podlogu, sesti na njega i ostaviti otisak. Otisak daje osnovnu meru, kojoj se obično dodaju oko dva centimetra.
Pravilo je da što je položaj tela uspravniji, to sedište treba da bude šire.
Metoda 2: precizno podešavanje kod problema
Tzv. "bike fitting" sa merenjem pritiska omogućava još precizniji izbor sedišta i podešavanje bicikla. Sedne se na bicikl sa senzorima i vozi, dok se u realnom vremenu prati raspodela težine. Na osnovu toga bira se odgovarajuće sedište i podešava položaj tela.
Metoda 3: brza provera u hodu
Postoji i jednostavna metoda samoprovere - "pravilo dva puta po dva prsta":
- Proveriti sedalne kosti - staviti dva prsta sa strane ispod zadnjice i opipati, treba da stabilno naležu na sedište.
- Proveriti prostor u međunožju - opipati područje od napred ka nazad - treba da ima dovoljno prostora, što više prostora, to bolje.
Na taj način može da se smanji pritisak i spreče neprijatne posledice tokom vožnje bicikla.
(Blick.ch)