"Šmrkalo se s folije, mislila sam, nije igla, neću se navući... a onda VIŠE NISAM IMALA GDE DA SE BODEM" Ivanina životna priča je toliko strašna da FIZIČKI BOLI
- Posle svega, jedino što me drži u životu jeste nada. Sanjam o tome da ću jednog dana vratiti starateljstvo nad sinom, koje sam izgubila jer me je heroin potpuno razorio. Već dugo sam na terapiji metadonom, mnogo mi je bolje, ali i taj lek stvara zavisnost koje se moram osloboditi. Nije baš jednostavno, moraš imati jak motiv, meni je moj dečak jedino svetlo u tunelu - kaže tridesetčetvorogodišnja Ivana. R., koja se leči u Jedinici za supstitucionu terapiju Specijalističke klinike za bolesti zavisnosti Kliničkog centra u Novom Sadu.
Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.