NEBESKA PESMA JAČA OD ZEMALJSKOG STRAHA Vladika Grigorije o mitropolitu Amfilohiju: Zašto su se raspravljali tokom poslednjeg susreta
Mitropolita Amfilohija upoznao sam krajem osamdesetih godina prethodnog vijeka, kada je već bio profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu i poznati duhovnik. Bio je jedan od onih profesora koji su nama studentima nesebično otkrivali čudesni svijet teologije, tumačeći nam autentično ne samo učenje o Bogu već i sâm život po Bogu i sve ono od čega je on sačinjen. Svojom pojavom, izuzetno širokim obrazovanjem, nesvakidašnjom životnom energijom, nepokolebljivom i živom vjerom u Hrista Bogočovjeka, a ponajviše svojim bezgraničnim čovjekoljubljem – od prvih dana se, uz vladiku Atanasija, nekako prirodno „nametnuo“ kao moj (i svakako ne samo moj) učitelj i putovoditelj, onaj kome se bezuslovno i bez zadrške vjeruje i za kojim se – iako on to nikada od mene ili bilo koga drugog nije zatražio – ide s povjerenjem i ljubavlju, čak i najtežim stazama. Takav neprikosnoveni autoritet potonjeg cetinjskog arhipastira ponad svega je izvirao iz njegove duhovne i duševne širine, kojom je umio da prigrli i razumije svako ljudsko biće, bez obzira na prirodu njegovog posrnuća ili težinu njegovog pada. Kakvi god da smo bili, pred njim smo svi bili jednaki u njegovoj ljubavi i sverazumijevanju koje nam je pružao, dozvoljavajući nam svima podjednako da nesputano uzrastamo u svoj različitosti uz njegovu dobrotu i strpljenje.