Sara Brajtman će održati koncert 24. novembra u Sava centru u Beogradu, sa posebno zimskom i prazničnom temom.
Biće to njen prvi nastup pred beogradskom publikom, kojoj se veoma raduje i želi da upozna srpsku kulturu.
U susret spektakularnom muzičkom događaju ove jeseni, publiku u Beogradu očekuje poseban koncert svetski poznate umetnice Sare Brajtman, koji će biti održan 24. novembra u Sava centru.
Tim povodom razgovarali smo sa engleskom pevačicom i glumicom o predstojećem nastupu, inspiraciji, publici i umetničkom putu koji traje decenijama.
Šta publika može da očekuje od koncerta u Beogradu?
- Nastup će biti sezonski koncert inspirisan zimom i prazničnim periodom. Predstaviću mnoge svoje poznate pesme, pažljivo aranžirane da reflektuju ovu temu, uz druge kompozicije koje dočaravaju atmosferu godišnjeg doba. Vizuelno, produkcija je dizajnirana da bude elegantna i upečatljiva, stvarajući zaista prožimajuće iskustvo. Takođe, pripremamo nešto posebno za koncert u Beogradu, ali se plašim da još uvek ne smem previše da otkrivam. Moraćete da dođete i sami to doživite.
Da li ste ranije imali priliku da upoznate srpsku publiku?
- Još uvek nisam imala zadovoljstvo da nastupam u Beogradu, što predstojeću posetu čini još uzbudljivijom. Veoma se radujem što ću iskusiti grad i, pre svega, lično upoznati srpsku publiku. Čula sam toliko divnih stvari o srdačnosti ljudi i bogatstvu kulture. Biće prava radost povezati se sa tamošnjom publikom i podeliti ovo posebno muzičko iskustvo.
Jeste li slušali neke srpske muzičare?
- Još uvek nisam imala priliku da detaljnije istražim srpsku muziku. Međutim, veoma se radujem što ću otkriti više tokom svoje posete. Uvek mi je zadovoljstvo da učim o muzičkim tradicijama i umetnicima svake zemlje u koju putujem i sigurna sam da će to biti fascinantno i obogaćujuće iskustvo.
Postoji li pesma koju posebno volite da izvodite uživo i koju uvek pevate na koncertima?
- Jedna numera koju naročito volim da izvodim jeste „Colder Than Winter“ Vinsa Gila, koji je bio u bendu “The Eagles”. Nije široko poznata van određenih krugova, posebno onih koji prate američku kantri tradiciju, ali njena emocionalna dubina je izvanredna. Tekst je duboko dirljiv i oslikava kako trenutke koji su spolja lepi, poput praznične zime, može pratiti lična tuga ili gubitak. Taj kontrast između radosti sveta koji nas okružuje i intimnih emocija koje nosimo čini tu pesmu veoma snažnom za izvođenje.
Vaši koncerti su poznati po spektakularnoj produkciji. Šta će biti posebno ovoga puta?
- Za ovu produkciju želeli smo da kreiramo svet koji deluje očaravajuće, inspirisan prizorima zimskog pejzaža. Bina je osmišljena u slojevitim, uzdižućim formama koje daju osećaj visine i perspektive, dok orkestar i hor okružuju prostor, stvarajući bogat i obuhvatajući zvuk. Osvetljenje je centralni deo iskustva – ono oblikuje raspoloženje i pojačava atmosferu tako da se publika oseća kao da je preneta u nešto gotovo snovito. Iako je ukupni razmer grandiozan i vizuelno upečatljiv, podjednako mi je važno da ostane prisutan osećaj intimnosti, kako bi svaki član publike mogao lično da se poveže sa muzikom.
Uloga u mjuziklu „Fantom iz opere“ označila je početak Vaše svetske slave. Kako danas gledate na taj period?
- Kada pogledam unazad, sve mi deluje pomalo kao u magli, naročito sam period izvođenja, jer sam bila veoma fokusirana na svoju ulogu i odgovornosti. Ipak, ono što ostaje veoma živo jeste kreativni proces koji je stajao iza produkcije. Budući da sam bila blisko povezana sa njenim razvojem, svedočila sam svakoj fazi – od ranih diskusija do audicija i proba. Bilo je to izuzetno uzbudljivo i formativno vreme, ispunjeno kreativnošću i saradnjom.
Vaša muzika kombinuje operu, klasiku i pop. Kako pronalazite balans između tih stilova?
- Za mene se balans između ovih stilova oduvek razvijao sasvim prirodno. Od početka karijere radila sam u širokom spektru muzičkih formi i vremenom su se ti uticaji jednostavno stopili u moj umetnički identitet. Umesto da tome pristupam kao svesnom spajanju, dozvoljavam svakoj pesmi da me vodi, bilo da naginje ka klasičnoj tehnici ili savremenijem izrazu. Na kraju krajeva, poenta je ostati dosledan emociji i karakteru muzike, uz obezbeđivanje toga da ona odgovara mom glasu.
Šta Vas danas najviše inspiriše pri stvaranju nove muzike?
- Inspiracija može doći iz mnogo izvora: prirode, vizuelne umetnosti, ličnih iskustava ili čak prolaznog trenutka emocije. Često je to nešto sasvim neočekivano što pokrene kreativni proces, a odatle se postepeno razvija u potpuno realizovano delo.
Postoji li pesma koja je za Vas posebno emotivna kada je izvodite?
- Teško je izdvojiti samo jednu numeru, jer se emocionalna povezanost sa muzikom razvija tokom vremena. Različita životna iskustva donose nova značenja različitim pesmama, a ono što najjače odjekuje može se promeniti u zavisnosti od toga gde se osoba emotivno nalazi u tom trenutku.
Nastupali ste širom sveta. Po čemu se publika na Balkanu razlikuje od ostalih?
- Svaka publika ima svoj jedinstveni karakter, a Balkan nije izuzetak. Postoji divna toplina i iskrenost u načinu na koji se publika povezuje sa muzikom, što stvara veoma posebnu atmosferu tokom nastupa.
Koji koncert ili mesto Vam je ostalo u najposebnijem sećanju tokom karijere?
- Nastup na Letnjim olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine ostaje jedno od najizuzetnijih iskustava u mojoj karijeri. Razmere, umetnička vrednost i kulturni značaj tog događaja učinili su ga zaista nezaboravnim.
Šta biste poručili mladim pevačima koji sanjaju o međunarodnoj karijeri poput vaše?
- Ohrabrila bih ih da se potpuno posvete svojoj strasti i daju sve od sebe, bez prevelikog fokusiranja na sam ishod. Samo putovanje, proces učenja, rasta i truda, jeste najvredniji aspekt koji donosi najveću nagradu. Važno je prigrliti svaki trenutak i dozvoliti iskustvu da vas oblikuje kao umetnika.