Mihailo Đoković Tikalo bio je istaknuti srpski slikar figurativne i fantastične umetnosti.
Kroz izložbe i kontakte sa umetnicima, oblikovao je jedinstven umetnički svet pun simbolike i mašte.
Slikar Mihailo Đoković Tikalo preminuo je u petak u 85. godini. Bio je jedan od najznačajnijih slikara figurativne i fantastične umetnosti.
U vreme gimnazijskih dana u Čačku je izradio scenografiju i kostime za predstavu mladih, od tada je likovno izražavanje njegova strast.
Posle diplomiranja istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu i grafike na Akademiji primenjenih umetnosti, svoj svet fantastičnih prizora preneo je Holandiju.
Deset godina stvarao je u duhu novog nadrealizma u dosluhu sa delima starih severnih majstora. Zato je deo i srpske i međunarodne savremene scene.
- Holandski likovni kritičari su ga nazivali 'mlađim bratom Hijeronima Boša', što zvuči jako simpatično s jedne strane, ali kad pogledate njegov celokupan opus, to zaista jeste jedan bošovski nadrealni svet između stalnog traganja za ontirijskim – alhemičari, monasi i neka čudnovata antropomorfna, zoomorfna bića. Znači, jedan potpuno novi svet je izradio. Živeo je u vreme Medijale, sarađivao je i sa Šejkom i Glavurtićem, ali nikada nije bio zvanično član te grupe - navodi likovna kritičarka Maja Živanović za RTS.
Bio je zaljubljen u život, slike, knjige... Bez obzira na izabrane motive, crtež je osnova svakog dela. Stvaranje je za njega bio smisao postojanja. U svom ateljeu družio se sa umetnicima različitih interesovanja i generacija. Poslednju izložbu priredio je sa mladim kolegom i prijateljem Slavkom Krunićem u Leskovcu.
- On je slikao okružen porodicom i okružen svojim prijateljima i delio je sa svima te svoje čudne slike i čudne misli. Bio je čudesno ispunjen čovek. Svako ko je provodio vreme sa njim se isto tako osećao čudesno i ispunjeno - ističe likovni umetnik prof. Slavko Krunić.
Pre tri godine, u sklopu Nacionalne prestonice kulture, u okviru programa Čačanski rasadnik, sa podnaslovom “Odjeci vremena – Tikalo”, o stvaralaštvu Mihaila Đokovića Tikala govorili su Miodrag Danilović, istoričar umetnosti i Petar Peca Popović, novinar, koji je i otvorio izložbu.
Petar Peca Popović, kazao je da je ovaj slikar „gospodar filozofske četkice i vlasnik ruke sposobne da otelotvori sve što su neobuzdana fantazija i uobrazilja u stanju da svedu na ‘intimnu priču’ platna“.
- Zapravo, Tikalo gradi vodič za razumevanje ljudi od drugačijeg materijala. Pri tom ostaje slikar čije se viđenje izmiče strogo definisanim tumačenjima i racionalnom raščlanjivanju. On kreira poseban svet koji, iako okružen raznim spodobama, hrabro čuva simboliku prometejske vatre i moć primera pred kojim se ne ostaje ravnodušan. Nije za džabe Draško Redžep odavno uskliknuo – Tikalo, genije! – dodao je Petar Peca Popović.
Umetnik je na isto platno smeštao izmaštana bića, likove iz literature i religije. Nije kritikovao, već branio moderan svet. Smatrao je da su njegova dela vrsta poetskog nadrealizma.
- To integralno slikarstvo je podrazumevalo da objedinim sve veštine. To što je magično, za mene je realno bilo - govorio je Mihailo Đoković Tikalo.
Izložba Mihaila Đokovića Tikala u prepunoj galeriji Hexalab, koji pre toga tri decenije nije izlagao u Beogradu, bila je kulturni događaj prvog reda 2013. godine. Izložbu je otvorio akademik Ljubomir Simović, a predgovor u luksuznom katalogu napisao je Jovića Aćin.
Na izložbi je predstavljeno čak 52 dela Mihaila Đokovića Tikala.
"Tikalovi pseudoistorijski pejzaži ozareni su svetlošću ideje koja je pokrenula Medialu na prve podvige dalekih pedesetih. To je ideja integralne slike… Ideja utopijska, koja i ne teži da bude ostvarena, već da stalno podgreva čežnju za stvaranjem…”, navodi Đorđe Kadijević.