Projekat „Domus Diasporica“ umetnika Mladena Bundala predstavlja Bosnu i Hercegovinu na 61. Venecijanskom bijenalu u Palati Malipiero od maja do novembra 2026.
Autentični dokumenti, pasoši i izbegličke karte prikazuju realnost života u dijaspori, dok lične priče iz različitih gradova osvetljavaju iskustvo traženja novog doma.
Projekat „Domus Diasporica“ interdisciplinarnog umetnika Mladena Bundala predstavlja Bosnu i Hercegovinu na 61. Međunarodnoj izložbi umjetnosti La Biennale di Venezia, koja će za posetioce biti otvorena od 9. maja do 22. novembra 2026. godine u istorijskom prostoru „Palazzo Malipiero“.
Centralna tema ovogodišnjeg Bijenala, koju je osmislila prerano preminula kustoskinja Koyo Kouoh, nosi naziv „U molskom ključu“ („In Minor Keys“) i istražuje intimne, višeslojne pristupe savremenim društvenim fenomenima.
Bundalo se u ovaj koncept savršeno uklapa kroz duboko lično istraživanje fenomena doma, migracija i naših ljudi rasutih širom sveta.
Od neolita do savremenih migracija
Postavka nas simbolično vraća na same početke, povezujući savremeni trenutak dijaspore sa našim najdubljim kulturnim i istorijskim korenima.
Kroz video-instalacije i film, autor se vraća na praistorijska ognjišta i sam početak građenja skloništa, ukazujući na to da je ljudska potreba za kretanjem i potragom za boljim životom duboko ukorenjena u našem nasleđu.
Posebno emotivan segment posvećen je baki Mladena Bundala i drugim ženama. Na projekcijama i slikama vidimo tradicionalni običaj prosipanja vode za sreću kada neko kreće na put, što simbolizuje želju za zaštitom onih koji odlaze i veru u novi početak.
Dom koji je rasut po svetu
Ulazni prostor i dokumentarni segment direktno nas suočavaju sa realnošću života u dijaspori, gde se isprepliću administracija, sećanja i svakodnevni život: izloženi pasoši i izbegličke kartice svedoče o putovanjima, prekretnicama i birokratskim izazovima. Ovi administrativni predmeti postaju snažni emotivni artefakti koji pričaju priče o napuštanju i ponovnom građenju života.
Postavka mapira živote ljudi različitih nacionalnosti i porekla čiji su životi rasuti širom planete i isprepleteni kroz iskustvo dijaspore – od onih koji su u potrazi za novim domom poneli samo uspomene, do onih koji su uspeli da stvore novu svakodnevicu u Torontu, Briselu ili Tokiju.
Milica – Brisel
Ana – London
Jasmina – Cirih
Maria – Toronto
Chen – Tokio
Ahmed – Njujork
Mladen – Havaji (Honolulu)
Toplina doma i rituali okupljanja
U centralnom delu postavke, Bundalo nas uvodi u intimu i detalje svakodnevnog života koji povezuju ljude i mesta: Na stolu se nalaze džezva i šoljice za kafu, kao univerzalni simboli gostoprimstva i topline koji nas uvek vraćaju domu koji su mnogi fizički izgubili, ali ga nose u srcu.
U filmu i video-instalacijama posebnu pažnju privlače kadrovi napuštenih i nedovršenih kuća u našem zavičaju: Nekretnine na prodaju. Na balkonima i fasadama jasno se vide veliki natpisi o prodaji kuća i nekretnina.
Njegove svetlosne projekcije oživljavaju uspomene. Nedovršeni domovi i prazni balkoni prikazuju tugu i nostalgiju za zavičajem koji ostaje iza nas, dok se život gradi negde drugde, čineći prostor emotivno i vizuelno vrlo dirljivim.
Na zavesama u prostoru ispisane su lične poruke i razmišljanja o tome čemu zapravo služi kuhinja u našim domovima. Ona nije samo prostor za pripremu hrane, već centralno mesto okupljanja, razgovora i topline – onaj deo doma za kojim naši ljudi najviše čeznu.
Tradicionalni ćilimi, prekriveni savremenim podnim oblogama, vizuelno oslikavaju proces prilagođavanja novom okruženju, gde se sećanje na prošlost čuva ispod novih slojeva.
Najveći adut – tradicija kao sidro
Kao završna misao ove postavke nameće se jasan zaključak: iako migracije nosimo u samoj svojoj DNK i premda nas život može odvesti na najudaljenije tačke sveta, tradicija, kulturni kod i toplina našeg porekla ostaju naš najveći adut. Upravo to nasleđe predstavlja sidro koje nas povezuje i daje nam snagu da dom nosimo sa sobom, ma gde bili.
Kontinuitet na svetskoj sceni
Organizator i nosilac ovogodišnjeg nastupa je Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske (MSU RS), koji ovim projektom nastavlja tradiciju predstavljanja naše umetničke scene na najprestižnijoj svjetskoj smotri. Komesar paviljona je dr Sarita Vujković, dok kustosku koncepciju potpisuje Isidora Živković. Projekat se realizuje uz institucionalnu podršku Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine.