Advokati napominju da požar često uništava dokaze, što dodatno otežava istragu i povezivanje dela sa konkretnom osobom
Poruka za građane je jasna: "Jedan nepromišljen potez može imati trajne posledice", zato je važno sprečiti rizik i ponašati se odgovorno u prirodi
Jedan bačen opušak, roštilj ostavljen bez nadzora ili vatra koja se otme kontroli mogu da izazovu katastrofu, a za sobom ostave uništenu prirodu, ogromnu materijalnu štetu, povređene, pa i ljudske žrtve. Dok se tokom leta požari učestalo pojavljuju širom Srbije i regiona, postavlja se i važno pitanje - šta čeka osobu koja izazove požar i koliko je moguće dokazati da je upravo njen postupak doveo do vatrene stihije? Zakon predviđa i višegodišnje zatvorske kazne, ali se tužilaštvo i advokati ne slažu sasvim kada je reč o tome koliko je ovakva krivična dela teško dokazati.
Građani bi, pre svega, trebalo da znaju da za krivičnu odgovornost nije neophodno da je neko izašao u prirodu sa namerom da izazove veliki požar. Problem može da nastane i zbog nepažnje, tokom roštiljanja, bacanjem opuška ili drugim postupkom kojim se vatra izazove ili proširi.
Upravo zato zakon razlikuje okolnosti i posledice, a od njih zavisi i koliko teška kazna može da bude.
Za izazivanje požara i do osam godina zatvora
Kako je objašnjeno za Blic televiziju, ovakva ponašanja obuhvaćena su krivičnim delima izazivanja opšte opasnosti, odnosno teškim delima protiv opšte sigurnosti. Kada je požar posledica nehata, visina zaprećene kazne zavisi i od onoga što je vatra prouzrokovala.
- Zakon je tu jasan. Izazivanje opšte opasnosti ili teška dela protiv opšte sigurnosti regulišu ova ponašanja. Izazivanje opšte opasnosti požarom, u ovom slučaju, ili drugom opštem opasnom radnjom ili opšte opasnim sredstvom, kazne su zaprećene u ovim slučajevima za nehatna ponašanja, jer ne verujem da neko ko pali roštilj želi da napravi velike požare. Tu su zaprećene kazne: tri, pet i osam godina, u zavisnosti od posledica. Za obično delo je tri godine, za teške telesne povrede ili imovinsku štetu većih razmera do pet godina, a u slučaju da nastupi smrt jednog ili više lica, onda su zaprećene kazne do osam godina zatvora. Kazne su jasno propisane. Problem može nastati u dokazivanju krivičnog dela - kaže Nikola Ristović, advokat.
To praktično znači da posledice požara mogu značajno da utiču na krivičnopravni položaj osobe koja ga je izazvala. Prema navodima iz razgovora, za osnovni oblik dela zaprećena je kazna do tri godine, ukoliko dođe do teških telesnih povreda ili imovinske štete većih razmera - do pet, dok u slučaju smrti jednog ili više ljudi kazna može biti do osam godina zatvora.
Kako se dokazuje da je neko namerno izazvao požar
Poseban problem nastaje kada treba utvrditi ko je vatru izazvao i da li je to učinio namerno.
Iz tužilaštva navode da ne postoji zvaničan broj osuđenih osoba koji bi se odnosio isključivo na izazivanje požara, pošto se takvi slučajevi u sudskoj praksi vode u široj kategoriji - izazivanje opšte opasnosti.
Istraga, međutim, ne počiva na samo jednoj vrsti dokaza. Posmatraju se tragovi sa mesta događaja, izjave ljudi koji su nešto videli, snimci kamera, ali i kretanje osobe za koju postoji sumnja da je požar izazvala.
Branka Gajić, potparol Prvog osnovnog javnog tužilaštvu u Beogradu objašnjava:
- Kao i za svako krivično delo, nakon vršenja uviđaja prikupljaju se dokazi. Ukoliko je namerno došlo do izazivanja požara, to se utvrđuje različitim izjavama svedoka, očevidaca, prikupljanjem materijalnih dokaza i tragova. Takođe, kamerni snimci i video nadzora, praćenje eventualnog učinioca krivičnog dela pre i nakon izazivanja samog požara. Tako da, ukoliko se na pravi način izvrši uviđaj i obezbede materijalni dokazi, tada nije teško ni dokazati samo krivično delo.
Stav tužilaštva je, dakle, da dobro sproveden uviđaj i pravovremeno obezbeđeni materijalni dokazi mogu da dovedu do počinioca. Na ishod istrage utiče i to koliko je osoba koja je eventualno namerno podmetnula požar uspela da prikrije svoje tragove.
Advokati upozoravaju na veliki problem - požar uništava tragove
Advokati, međutim, ukazuju na praktičnu prepreku koja ovakve istrage čini posebno zahtevnim, sam požar može da uništi upravo ono što bi istražiteljima trebalo da pokaže kako je nastao.
Da bi se događaj povezao sa konkretnom osobom, prvo je potrebno utvrditi mesto na kojem je vatra počela, a zatim pronaći dokaz koji će početak požara povezati sa određenom ljudskom radnjom.
Upravo tu, prema stavu advokata, nastaje jedan od najvećih problema.
- Prvo je potrebno utvrditi tačno mesto nastanka požara, pa onda to povezati sa određenom ljudskom radnjom. A kao što je poznato, požar uništava tragove, u ovom slučaju tragove i krivičnog dela, pa je jako teško čak i da se nađe neka početna pozicija požara, da se izvuče neki DNK materijal. To je jako teško. Tako da, ukoliko nema prisutnih svedoka koji bi ukazali da li je neko palio vatru, da li je neko roštiljao pa se proširio taj požar, to je jako teško za dokazivanje. Čak i video nadzor eventualno bi mogao da pomogne, ali bez tih dokaznih sredstava, to bi bilo jako teško za samo dokazivanje - kaže Ristović.
Jedan nepromišljen potez može imati trajne posledice
Iza krivičnih kazni i istraga ostaje, međutim, mnogo veći problem. Požar može da se proširi za svega nekoliko trenutaka, dok su za saniranje njegovih posledica nekada potrebne godine ili decenije. Zato upozorenja da se vatra ne pali na otvorenom i da se otpad ne ostavlja u prirodi nisu samo formalni apeli. Opušak, staklena flaša bačena iz automobila ili nepažnja tokom roštiljanja mogu da budu početak požara čije posledice više nije moguće kontrolisati.
Kada do požara već dođe, pitanje odgovornosti rešavaju policija, tužilaštvo i sud. Za građane je mnogo važnije ono što može da se uradi pre toga - da se rizičnim ponašanjem uopšte ne stvore uslovi da vatra izbije.