Dobro poznate rečenice koje su obeležile detinjstvo mnogih u Srbiji i na Balkanu.
To su bile rečenice naših roditelja, baka i deka pa i učitelja.
Detinjstvo u Srbiji, kao i na celom Balkanu imalo je svoj jedinstveni jezik – onaj koji su govorile naše majke, očevi, bake, deke pa i učitelji. Često začinjene pretnjom ali pune ljubavi, te rečenice - koje smo tada možda doživljavali kao dosadne ili strašne, danas u nama bude nostalgiju.
To su bile male životne lekcije, skrivene iza čuvene zabrane da sednemo na 'ladan beton ili iza one – "Ja sam tebe rodila, ne ti mene". Upravo zbog njiihovog konstatnog ponavljanja i prenošenja iz generacije u generaciju, neko nije bio lenj, pa je sastavio čak 45 rečenica koje su obeležile naše detinjstvo.
"Dok si pod mojim krovom"
Objavu objavljenu na Fejsbuku prenosimo u celosti:
- Mene ne zanima šta rade druga deca, mene zanimaš ti.
- Ako ti je dosadno, uhvati se za uši pa igraj.
- Imaš li ti, dete, kuću?
- Ako svi skaču sa mosta, hoćeš li i ti?
- Dođi, neću ti ništa.
- Što je čovek prema tebi bolji, ti si sve gori i gori.
- Ne sedi na ‘ladnom betonu, prehladićeš jajnike.
- Ja sam svoju školu završio.
- Ne može, to je za goste.
- Zato što sam ja tako rekla!
- Idemo u du*e na vašar.
- Ima li šta slatko? Ima jabuka.
- Dok si pod mojim krovom…
- Kad porasteš, kaz’će ti se samo.
- Skrati taj jezik, da ti ga ja ne skratim.
- Ja sam tebe rodila, ne ti mene.
- Plači, manje ćeš da pi*kiš.
- Videćeš kad ti otac dođe kući.
- Jednog dana ćeš se setiti mojih reči.
- Pravićeš me od blata jednog dana.
- Čija si ti?
- Koliko su dve babe i dve žabe?
- Pu spas za sve nas!
- Ko se nije sakrio – magarac bio!
- Jelečkinje, barjačkinje, koga ćete?
- Samo se vi čujete, niko više!
- Zatvaraj vrata, nisi na čamcu rođena!
- Može, ali kad na vrbi rodi grožđe.
- Ako ti se ne sviđa, poljubi i ostavi.
- U moje vreme…
- Ako budeš pio kafu, porašće ti rep.
- Sada si pošao sa mnom i nikad više.
- Razgovaraćemo kad dođemo kući.
- Smem li još pet minuta?
- Tišina, počinje Dnevnik!
- Kaži dragička!
- Tike, tike tačke, nema više vraćke.
- Izvinite što prekidam čas.
- Treba mi list, jesi li prešao sredinu?
- Daj nama da ti čuvamo pare.
- Ulazi u kuću!
- Upaši se!
- Knjigu u šake!
- Kupiću ti šarenu lažu.
- Pamet u glavu!
Mnogi koji su odrastali uz ove rečenice priznali su da im je svaka ponaosob izmamila osmeh – iako su uz neke od njih ponekad dobili i batine.