"Pobednički blok u Crnoj Gori nikako da se oslobodi loše sreće. Odlazak Amfilohija samo je jedan od zlosrećnih događaja za koaliciju, imajući u vidu koliko je on bio važan za državni aparat"
Bili su ubeđeni, a i druge su ubeđivali, da će njihov dolazak na vlast označiti prekid sa dosadašnjom politikom vladajućeg DPS-a. Bili su jednoglasni u tome tokom izborne noći, a i nekoliko dana nakon toga, dok su proslavljali svoj rezultat. Ipak, da u Crnoj Gori baš i neće biti nekog velikog diskontinuiteta, a kamoli političkog veleobrta, pokazalo se već u sporazumu o glavnim poslovima buduće vlade koji su 9. septembra potpisali lideri koalicije Krivokapić, Bečić i Abazović. Uz par sitnijih korekcija isti ovaj papir mogao je da potpiše i Milo Đukanović ili bilo ko iz DPS-a, zato što se u njemu zaklinje na nastavak dosadašnjih važnih poslova - rad u okviru NATO, članstvo u EU, nepromenjen odnos prema Kosovu i prema državnim obeležjima... Posle desetak dana diskontinuiteta, ovaj period kontinuiteta (sa politikom DPS-a) trajao je prilično kratko, jer su se tokom istog dana političke partije prilično uzdržale, a neki lideri čak i ogradili od potpisanog.