Dušan Miklja najavio premijeru predstave 'Ima li Boga' na osnovu svoje knjige, u Beogradskom dramskom pozorištu.
U svojoj zbirci 'Zaustavno vreme' pisac kroz priču 'Budilnik' istražuje tragove prošlih života putem naizgled sitnih objekata.
Nekadašnji novinar i pisac Dušan Miklja je najavio da će predstava "Ima li Boga", rađena po njegovoj istoimenoj knjizi, imati premijeru ove zime u Beogradskom dramskom pozorištu (BDP).
Miklja je rekao Tanjugu da je predstava "prilično zahtevna", jer bi se izvodila na dve scene, a očekuje je do kraja januara ili najkasnije do polovine februara.
Prema njegovim rečima, drama "Ima li Boga" je napisana pre desetak godina i bilo je predviđeno da u njoj igra glumac Voja Brajović sa Draganom Nikolićem (1943-2016), ali se to sticajem okolnosti nije desilo.
Miklja je naveo da ga je pre par meseci Brajović nazvao, smatrajući da komad i posle decenije zaslužuje pažnju, što je prihvatio direktor BDP-a Jug Radivojević.
U nedavnoj Mikljinoj zbirci "Zaustavno vreme" (Vulkan izdavaštvo) nalazi se priča "Budilnik", koja govori o tome "kako stari budilnik može verodostojno svedočiti o minulom životu", a događaj je saznao od svoje ćerke.
- U jednoj razrušenoj kući u Vukovaru, gde je zid bio porušen i videla sa unutrašnjost, zvonio je budilnik, navijen da nekoga probudi, nekoga ko možda više nije u životu - ispričao je pisac.
Miklja je dodao da je "naizgled beznačajnu pojedinost doživeo kao uverljivije svedočanstvo o izgubljenom životu nego u priči kako je ta kuća razrušena".
Prema njegovim rečima, "naizgled sitne stvari, koje ne primećujemo, više svedoče i uverljivije o vremenu i događaju nego bila koja izmišljena priča".
- Zvonjava je bila svedočanstvo da su tu živeli ljudi, da je budilnik trebalo nekoga da probudi da ide na posao, u školu, da ne zakasni. Svi koji tu priču pročitaju će morati da razmisle da nije dobro da se zanemaruju naizgled sićušne pojave - naveo je Miklja.
Govoreći o pojmu "Zaustavno vreme", Miklja je primetio da "vreme može da se zaustavi tako što se život umnoži pojavama, događajima, putovanjima, svime što nije svojstvo običnog života".
Miklja je dodao i da "pisanje ili bilo kakav rad u izvesnim godinama ima lekovita svojstva".
Govoreći o svojim brojnim knjigama, Miklja je naveo da je u njegovom pisanju veći deo doživljen, i nema potrebu da mnogo izmišlja, "jer se to izmišljeno u stvarnosti dogodilo".