Šest romana je ušlo u najuži izbor za nagradu, među kojima su dela Darka Tuševljakovića, Dalibora Pejića, Laure Barne, Milana Tripkovića, Vladimira Vujovića i Miloša Perišića.
Svaki izabrani roman predstavlja značajan umetnički doprinos sa različitim temama, stilovima i perspektivama, od detinjstva i sećanja, do umetnosti i društvenih kritika.
Odluku o 72. laureatu NIN-ove nagrade žiri u sastavu Aleksandar Jerkov (predsednik), Adrijana Marčetić, Jelena Mladenović, Vladimir Gvozden i Mladen Vesković doneće 19. januara i saopštiti javnosti oko podne na Kolarčevom narodnom univerzitetu (Muzička galerija).
Žiri će birati između šest romana koja su ostala u najužem izboru, a to su, po redosledu pristizanja u redakciju NIN-a: „Karota” Darka Tuševljakovića („Laguna”), „Balada o ubici i ubici i ubici” Dalibora Pejića („Geopoetika”), „Frau Beta” Laure Barne („HERAedu”), „Besmrtne ludosti gospođe Kubat”, Milan Tripković („Akademska knjiga”, Novi Sad), „Razgovori s vješticom” Vladimira Vujovića („Sumatra”) i „Opatija Svetog Vartolomeja” Miloša Perišića („No rules publishing”).
“Karota” Darko Tuševljaković
“Deca su se igrala i nisu ništa znala. Mi smo bili ta deca.nismo znali da nam ispod nogu tinja vulkan koji će nas rasuti poput pepela” – napisao je negde u sredini romana “Karota” Darko Tuševljaković (“Laguna”)
Detinjstvo junaka Davora je mirisalo na Jadransko more, Zadar, doduše i na paljevinu... Mnogo godina kasnije u Beogradu, njegov život biva obeležen mutnim sećanjem na nekadašnje drugove, pitanjima, potragom za odgovorima koji ga nužno vode u prošlost, novim značenjima to ih dobijaju negdašnja zbivanja... U najkraćem; priča o petorici dečaka koje je život zapljusnuo događajima i odnosima zbog kojih ni dan-danas neki nisu u stanju da oproste. Sebi ili drugima.
Po rečima Jovice Aćina “Karota” pleni pripovedačkom umešnošću, zapletom, likovima, opisima, temom o zlu i dobru u nama i drugima...
“Balada o ubici i ubici i ubici” Dalibor Pejić
“Neki prsti čitav život njišu se u sladunjavim melodijama, neki se natope krvlju koja potakne iz nečije glave. Tvoji prsti pokušali su da tu nešto poprave, urede, restauriraju, zato su se natopili”, napisao je na prvoj stranici romana “Balada o ubici i ubici i ubici” Dalibor Pejić (”Geopoetika”)
Na zadnjoj krici se navodi da kroz priču, između ostalog, o tri zločina, troje stranaca, tri bekstva od prošlosti... autor pokreće uzbudljiv i uznemirujući vrtlog nasilja, melanholije, vere, virtuelnih identiteta, šizofrenih cepanja svesti i stvarnosti. Po rečima Jasne Novakov Sibinović pisac stvara nove reči, spaja nespojivo, razgrađuje pa povezuje beskrajne nizove asocijacija i uspeva da, uz prodornu ironiju i bolnu ogoljenost, kreira savršeno uređeni haos, iz kog izvire lucidna oslobađajuća refleksija o našem društvu poslednjih decenija.
“Frau Beta” Laura Barna
“Čaršija bruji i kad je ne slušate, zapisala sam Ženine mudre reči; mudrost je u jeziku kojim narod govori i stvara, to sam tek u Srbiji naučila”, napisala je Laura Barna u romanu “Frau Beta” („HERA edu“) u kome se bavi znamenitom Betom Vukanović.
Kako ističe Zorica Stablović Bulajić, knjiga prati i istorijske i kulturne uspone i sunovrate u Srbiji od kraja 19. veka do 1972. kada Beta umire, 54 godine posle smrti muža. U romanu su i proživljena iskustva u tri režima: Kraljevini Srbiji kada se, kralj Milan Obrenović 1898. u „Narodnoj skupštini poklonio jednoj strankinji“ u zahvalnost za organizovanje prve zvanične izložbe slika – onoj koja će sa suprugom Ristom voditi preteču današnje Likovne akademije u Beogradu; onoj koja se 1919, nakon što je u Parizu sahranila supruga vraća u Srbiju sa ordenjem za doprinos u Balkanskim i Prvom svetskom ratu; onoj koja je u Kraljevini SHS i Jugoslaviji podučavala prve buduće umetnice, onoj koja je odbila ponudu Vermahta u Beogradu 1941. ,onoj koja je u SFRJ dostojanstveno i skromno odživela svoj jednovekovni umetnički san.
“Besmrtne ludosti gospođe Kubat” Milan Tripković
“Prezauzeti čitaoče, znam da ti je pažnja ozbiljno poremećena i da nemaš vremena za suvišne reči, za duge, možda čak i besmislene prologe, znam i da od teksta očekuješ duboku i jasnu misao, mudrost i pouku, brzo, po mogućstvu odmah, sve znam, ali ja jednostavno moram prvo da ti objasnim o čemu se ovde radi kako ne bi došlo do zabune”, prva je rečenica u romanu “Besmrtne ludosti gospođe Kubat” Milana Tripkovića (“Akademska knjiga”)
Delo je, navode upućeni, izmređu ostalog poziv na hrabro suočavanje sa sopstvenim iluzijama a naslovna junakinja je, opčinjena književnošću, poslednja reinkarnaciju najslavnijeg viteza u istoriji svetske književnosti.” Mariju Kubat naravno nisu zaludele trivijalne pripovesti o avanturama lutajućih konjanika, jer ko bi to uopšte danas čitao, ali jesu knjige pozitivne psihologije u kojima je pronašla utehu, spas i izlaz iz životne krize u koju je zapala nakon što je dobila otkaz u banci”, kaže se u belešci na koricama.
“Razgovori s vješticom” Vladimir Vujović
“AV:Lagali ste u našim razgovorima”
VL: Ne biste verovali koliko”, zabeleženo je negde iza sredine romana Vladimira Vujovića napisanog u dijaloškoj formi “Razgovori s vješticom” (“Sumatra”)
Reč je o delu u kome se – u kombinaciji esejističkog tona, lirske proze, intelektualne provokacije - kroz slojevite i lične razgovore glavnog junaka Vida Latinovića sa misterioznom Vješticom, odvija potraga za umetničkim identitetom. Deset dijaloga se odvija u različitim vremenskim periodima, od 1980. do 2019. i kroz njih se oslikava ne samo lični razvoj umetnika, već i društveno-politički kontekst koji ga oblikuje. Tematski i stilski su raznoliki, kroz fragmente se traga za istinom o umetniku, njegovim borbama i unutrašnjim sukobima, preispituje se umetnost kao proces spajanja uzvišenog i zemaljskog...
“Opatija svetog Vartolomeja” Miloš Perišić
“Kada sam bio dete i nisam bio sposoban da zamislim svoju smrt, strah me naterao da verujem da je to zbog toga što sam Bog i da zato nikada neću umreti. Sa tom mišlju bih sigurno zaspao da nisam ođednom otvorio oči i pogledao kroz zamagljeno staklo”, prve su rečenice koje je Miloš Perišić napisao u romanu “Opatija svetog Vartolomeja” (“No rules publishing”)
Knjiga je, kako je zabeleženo, napisana u lirskoj prozi, sa fragmentarnim pasažima koji evociraju impresije:”Putujući Mediteranom, pripovedač se pred antičkim ruševinama, zaboravljenim bogovima, umetničkim delima i ličnim uspomenama suočava sa sopstvenim mitovima i osećajem neminovnog gubitka. Autor koristi kombinaciju dijaloga i umetničkih referenci kako bi oslikao emotivna i intelektualna stanja protagonista”, kaže se u belešci uz knjigu i dodaje da istražuje teme prolaznosti, identiteta, sećanja i umetnosti.
(NIN)