Izložba „Racconti dall'Eden – Priče iz Edena“ Damjana Đakova otvorena je u Galeriji Dar Mar u Beogradu.
Predstavljeni su radovi iz italijanskog ciklusa nastali između 1996. i 2000. godine, prvi put pred beogradskom publikom nakon više od 25 godina.
Izložba „Racconti dall'Eden – Priče iz Edena“ Damjana Đakova (1959–2020) otvorena je u beogradskoj Galeriji Dar Mar.
Slike kao entiteti nastaju u okviru jednog vremena i šireg društveno-istorijskog konteksta. Međutim, one ne pripadaju samo tom vremenu, već ga nadžive, prećute, promene prostor i vlasnike. Povuku se u tišinu privatnih kolekcija, a zatim se, posle mnogo godina, vrate jer nikada nisu ni prestale da govore. Takva je sudbina ciklusa Racconti dall’Eden, koji je Damjan Đakov predstavio 2000. godine u Young Museum-u, u Palazzo Ducale di Revere.
Deo italijanskog ciklusa jednog od najosobenijih srpskih slikara ponovo je, posle više od četvrt veka, pred beogradskom publikom u Galeriji Dar Mar. Vreme nije oslabilo njihovu metafiziku. Naprotiv. Priče iz davno izgubljenog Edena nastavljaju svoj put.
U beogradskoj galeriji predstavljena je izložba „Racconti dall’Eden / Priče iz Edena” Damjana Đakova, umetnika koji je značajan deo svog stvaralačkog života proveo u Italiji. Postavka donosi izbor radova nastalih između 1996. i 2000. Godine.
Izvorna izložba „Racconti dall’Eden” održana je 2000. godine u prostoru Young Museum / Centro d’Arte Contemporanea, u Palazzo Ducale di Revere. Više od četvrt veka kasnije, deo slika sa te izložbe po prvi put dolazi pred beogradsku publiku.
“Naslov Racconti dall’Eden može se prevesti kao Priče iz Edena, ali kod Đakova Eden nije rajska dekoracija, niti jednostavna slika izgubljene nevinosti. Đakovljev Eden nije bezazlena zemlja početka. To je mesto posle gubitka. Mesto u kojem se lepota javlja kao otpor, a boja kao pokušaj da se sačuva unutrašnji poredak sveta. Eden je mesto posle pada. Prostor u kojem se još oseća prisustvo prvobitne svetlosti, ali se do nje više ne može stići bez bola, bez sećanja, bez unutrašnjeg preloma. Njegov raj nije raskošna bašta, već zid, otvor, prozor, arhitektura, telo, senka, krst, anđeo,” navodi se u katalogu u izdanju Galerije Dar Mar koji prati ovu izložbu.
U radovima kao što su „Amanti”, „Angelo”, „Rapimento”, „Madonna con bambino”, „Alter Ego”, „Crocefissione” i „Muro di Eden”, Đakov gradi svet koji je istovremeno jasan i zagonetan. Njegove slike imaju privid jednostavnosti: čistu boju i gotovo scensku organizaciju prostora. Figura je kod njega često sama i izdvojena, a arhitektura nije samo kulisa, već stanje svesti.
Posebnu težinu ovom ciklusu daje vreme u kojem nastaje. Slike su slikane dok umetnik živi i radi u Italiji, a njegova domovina prolazi kroz jedno od najdramatičnijih poglavlja novije istorije. Zbog toga se Đakovljev Eden ne može čitati kao beg od stvarnosti, već pre kao prostor unutrašnjeg izgnanstva.
Italija je u Đakovu produbila nove mogućnosti slike: svetlost, arhitektnosku preciznod, otvoren pejzaž i modernistički izraz. Ali ono što njegovu sliku čini prepoznatljivom dolazi i iz onoga što je poneo iz sopstvene zemlje: atmosfera freske, ikonopisnu frontalnost, težinu figure kao duhovnog bića i svest da slika nije samo prizor, već mesto iskušenja. Zato njegovi anđeli nisu samo nebeska bića, a njegove Madone nisu samo religijski motiv. To znak nečega što je izgubljeno, ali nije prestalo da traje.
Izložba „Racconti dall’Eden / Priče iz Edena” biće otvorena u Galeriji Dar Mar, Kralja Petra 44 u Beogradu, do 22. maja.