Uspeh u inženjerskoj karijeri zahteva istrajnost, stalno učenje i ravnotežu između profesionalnog i privatnog života, pri čemu je podrška porodice ključna
Planovi Živane za 2026. uključuju međunarodne projekte, nastavak doktorskih studija, mentorski rad i promociju žena u inženjerskim zanimanjima
Konkurs "Inženjerka godine" za mnoge učesnice predstavlja mnogo više od priznanja, to je prilika da njihov rad postane vidljiviji, ali i da inspirišu nove generacije devojaka da se odluče za karijeru u inženjerstvu. Prošlogodišnja finalistkinja bila je Živana Luković, uspešna mlada žena, za "Blic Biznis" kaže da je u vodnom saobraćaju svega nekoliko procenata žena, ali da upravo one ali donose novu energiju koja pomera granice.
Živana Luković je master inženjerka saobraćaja, zaposlena u Agenciji za upravljanje lukama, ona je za "Blic Biznis" ispričala svoju priču o uspehu, ali i o svim izazovima koji ovaj posao nosi.
Podsetimo, upravo je završena i prijava za izbor inženjerke za 2026. godinu u Srbiji.
Šta je za Vas značio konkurs "Inženjerka godine"?
Konkurs „Inženjerka godine“ je za mene, pre svega, bio poziv da budemo vidljive, da inspirišemo i motivišemo, a potom i priznanje za višegodišnji predani rad u mojoj oblasti.
Dobila sam priliku da predstavim svoj životni poziv – svet plovidbe, brodova i luka, ali i da budem deo zajednice izuzetnih žena koje svojim znanjem, radom i energijom pomeraju granice svaka u svojoj struci.
To je ujedno i velika odgovornost, jer kroz ovu inicijativu promovišemo prave vrednosti i pokazujemo koliko žene doprinose razvoju društva.
Kakav je položaj žena u STEM sistemu u Srbiji?
Stičem utisak da je položaj žena u STEM oblasti u Srbiji danas znatno bolji nego ranije. Sve je više žena koje ostvaruju izuzetne rezultate u ovom, često nazivanom „muškom“ svetu.
Ipak, i dalje postoji prostor za napredak, posebno kada je reč o vidljivosti i podršci ženama na početku karijere, naročito u specifičnim oblastima poput vodnog saobraćaja.
U toj oblasti žene su i dalje nedovoljno zastupljene. Na međunarodnoj konferenciji „Žene u transportu“ iznet je podatak da globalno oko 12% zaposlenih u transportnom sektoru čine žene, dok je u vodnom saobraćaju taj procenat još niži.
Upravo zato je važno nastaviti sa ohrabrivanjem i uključivanjem žena u STEM oblasti.
Zašto je dobro biti žena inženjer, odnosno žena preduzetnica u Srbiji?
Inženjerstvo za mene predstavlja moj životni poziv – svojevrsnu plovidbu koja se ne propušta i koja svakim danom postaje sve uzbudljivija.
Žene u inženjerstvu karakteriše istrajnost i sposobnost da prevaziđu prepreke kroz traženje rešenja a neretko i same iznalaze nove načine i metode da te prepreke savladaju.
Ulogu žena u inženjerskom svetu bih ocenila kao izuzetno važnu, jer donose novu energiju i perspektivu, kako u timski rad tako i u realizaciju projekata.
Iako su nekada žene bile retkost u ovoj oblasti, sada je ta situacija znatno drugačija. Sve je više devojaka koje svoj profesionalni put vide upravo u inženjerskoj struci, a inicijative poput „Inženjerka godine“ dodatno ohrabruju i motivišu nove generacije.
Zato danas možemo reći da inženjerstvo postaje prostor jednakih mogućnosti – gde svaka žena može da doprinese, vodi i inspiriše.
Odrasla sam u malom mestu Kotraža, u opštini Lučani, gde sam završila osnovnu školu, dok sam srednju Saobraćajnu školu završila u Čačku. Nakon toga upisala sam Saobraćajni fakultet Univerziteta u Beogradu, gde danas pohađam doktorske studije.
Još kao dete bila sam fascinirana saobraćajem – volela sam da posmatram njegovu dinamiku i zamišljala sebe kako istražujem sve te pravce i tokove kretanja.
Ljubav prema vodnom saobraćaju razvila se tokom studija, zahvaljujući profesorima koji su mi približili svet luka, brodova i plovidbe.
Moja inženjerska plovidba započela je upravo tada, a nakon studija dobila sam priliku da znanje primenim u praksi u Agenciji za upravljanje lukama. Kako je Agencija tada bila mlada institucija, svi smo zajedno gradili temelje sistema, što je za mene bilo dragoceno iskustvo.
Tokom godina učestvovala sam u brojnim projektima, a moj profesionalni razvoj dodatno je unapređen kroz angažman na projektima resornog ministarstva, u oblasti razvojnih infrastrukturnih projekata u sektoru za vodni saobraćaj i bezbednosti plovidbe.
Danas sam nosilac licence za izradu tehničke dokumentacije u oblasti saobraćajnog inženjerstva – rečno-pomorski saobraćaj, što smatram jednim od važnih koraka u svojoj karijeri.
Veliko zadovoljstvo donosi mi i mentorska uloga – kada mogu da uvedem mlade koleginice i kolege u ovaj poziv i prenesem im deo svog iskustva. Takođe, sa velikim entuzijazmom učestvujem u širenju mreže žena u vodnom saobraćaju, kako kroz svoj rad, tako i kroz inspirativne međunarodne događaje i konferencije.
Ovaj poziv bih preporučila svima koji vole dinamiku, izazove i žele da njihov rad ima konkretan rezultat. Najlepše u njemu je to što nikada ne stojite u mestu – stalno učite, razvijate se i pomerate sopstvene granice.
Šta je najteže na tom putu uspeha? Imate li savet kako prevazići te izazove i prepreke?
Izazovi su neizostavan pratilac ovakvog poziva, a jedan od ključnih je usklađivanje porodice i karijere, odnosno stvaranje zdravog balansa između privatnog i profesionalnog života, što je moguće uz nesebičnu podršku porodice, partnera i dece.
Na mom inženjerskom putu najveću podršku pružila mi je porodica, prvenstveno majka, koja je uvek verovala u mene i bodrila me da istrajem. Kasnije, najveći pokretači i moj pravi vetar u leđa postali su moja porodica – suprug i naša dva dečaka. Oni su mi doneli novu inspiraciju i dodatnu motivaciju za svaki profesionalni uspeh, te se trudim da ljubav prema vodi, plovidbi, brodovima i lukama prenesem i na njih.
Izazovi i prepreke prevazilaze se kroz stalno učenje i posvećen rad, uz spremnost da se uhvatite u koštac sa njima i neizostavno verujete u sebe — čak i kada niste potpuno sigurne u ishod. Iako je uvek lakše ići već utabanim stazama, važno je znati da se dobri inženjeri prepoznaju po tome što umeju da stvore put tamo gde ga ranije nije bilo.
Verujem da će položaj žena nastaviti da se unapređuje, posebno u oblastima poput inženjerstva i tehnologije.
Ključno je raditi na jednakim prilikama, većoj zastupljenosti žena na rukovodećim pozicijama i podršci mladima na početku karijere.
Takođe, važno je nastaviti sa promocijom uspešnih žena kao uzora, upravo inicijative poput „Inženjerka godine“ dodatno ohrabruju nove generacije da izaberu put inženjerstva.
Važno je da razumemo da inženjerstvo nije rezervisano ni za koga – ono pripada svima koji su spremni da uče, rade i budu uporni.
Kakvi su Vaši profesionalni planovi za 2026. godinu?
U 2026. godini očekuju me značajni međunarodni i nacionalni projekti usmereni na unapređenje i inovacije u oblasti vodnog saobraćaja. Jedan od ključnih fokusa biće i dalje usavršavanje kroz doktorske studije.
Pored toga, želim da nastavim mentorski rad i dam doprinos većoj vidljivosti žena u ovoj oblasti.