OFAK je skratio rok za rešavanje vlasništva u NIS-u na 10 dana
Profesor Beslać ocenjuje da skraćivanje roka znači da se očekuje brzo postizanje dogovora ili prekid pregovora, ali veruje da Rusija i dalje nema nameru da proda NIS
Američka Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAK) skratila je rok za rešavanje pitanja vlasništva u Naftnoj industriji Srbije sa očekivanih 30 na 10 dana, postavivši novi krajnji datum na 16. jun. Taj datum poklapa se sa istekom operativne licence koja NIS-u omogućava nesmetan uvoz nafte preko JANAF-a, zbog čega se postavlja pitanje da li Srbija ulazi u završnu fazu višemesečne neizvesnosti oko sudbine svoje najveće energetske kompanije.
Profesor ekonomije Milan Beslać ocenjuje da odluka OFAK-a može imati više značenja, ali da je njena osnovna poruka jasna - vreme za pregovore ističe i od svih uključenih strana očekuje se konačna odluka.
OFAK šalje poruku: Ili dogovor ili kraj pregovora
Prema oceni Beslaća, skraćivanje roka sa 30 na 10 dana može da znači da su pregovori između mađarskog MOL-a i ruskog Gaspromnjefta praktično završeni i da je ostalo samo usaglašavanje završnih detalja ugovora.
"Ovo skraćenje od tih trideset na deset dana govori više stvari. Prva je stvar da su dogovori između MOL-a i Gaspromnjefta gotovo završeni i da je potrebno određeno samo redigovanje teksta ili ono fino podešavanje i eventualno dogovor oko načina potpisivanja tog ugovora. Budući da se radi zaista o strateškom ugovoru, taj način potpisivanja mora da bude zvaničan, protokolaran i tako dalje."
Međutim, postoji i druga mogućnost.
"Može da govori o tome da je upravo OFAK izgubio strpljenje i da kaže: ili završite ili se ovi pregovori prekidaju."
Ipak, Beslać navodi da je njemu najbliži treći scenario.
"Ja lično sam najbliži tome da dogovori nisu blizu i da su u fazi kada se ne mogu obaviti, odnosno da neće da se obave iz prostog razloga što smatram da Rusi ne žele da prodaju NIS."
Zašto Rusija ne želi da se odrekne NIS-a
Iako je MOL krajem maja saopštio da su razgovori sa Gaspromnjeftom značajno napredovali, Beslać smatra da takve formulacije ne govore mnogo o stvarnom stanju pregovora. Prema njegovoj oceni, Rusija nema ekonomski motiv da zadrži NIS zbog veličine poslovanja, već zbog strateškog značaja koji kompanija ima u regionu.
"Ja mislim da Rusi zaista ne žele da prodaju i da traže bilo kakav formalan način da tu prodaju odlože. U stvari, traže da odlože, a na kraju će da je prekinu."
On podseća da Ruska Federacija tokom više od četiri godine sankcija nije prodala nijednu državnu kompaniju.
"Država Rusija ništa nije od svoje imovine prodala. Nijednu kompaniju nije prodala. Zato sam uveren da Rusi traže razloge da ne izlaze odavde iz vlasništva."
Kako navodi, gubitak NIS-a za Moskvu ne bi predstavljao značajan finansijski udarac, ali bi predstavljao ozbiljan geopolitički poraz.
"Prodaja NIS-a bilo kome, pa i državi Srbiji ili nekom drugom partneru, jeste ruski poraz na balkanskom prostoru. Oni preko NIS-a imaju energetski uticaj, a preko energetskog uticaja imaju i politički uticaj."
ADNOK zainteresovan sam za upravljanje kompanije
Jedno od otvorenih pitanja ostaje eventualno uključivanje emiratskog ADNOK-a u buduću strukturu upravljanja NIS-om. Beslać navodi da prema informacijama koje su se pojavljivale prethodnih meseci ADNOK nije bio zainteresovan za kupovinu vlasničkog udela, već za upravljanje kompanijom.
Šta ako pregovori propadnu?
Najveća neizvesnost nastupa ukoliko do 16. juna ne bude postignut dogovor, a operativna licenca istekne. Beslać smatra da bi OFAK tada mogao da primeni model sličan onom koji je korišćen u slučaju Lukoila.
"Ja mislim da će OFAK da postupi slično kao što je postupio sa Lukoilom, a to je da im da vreme da nađu novog kupca."
Među potencijalnim kupcima mogla bi da se nađe i država Srbija.
"Nacionalizacija bi bila loša"
Iako se u javnosti često pominje mogućnost nacionalizacije NIS-a, Beslać tu opciju kategorički odbacuje.
"Nacionalizaciju isključite. To nije dobra odluka."
Prema njegovim rečima, Srbija raspolaže drugim mehanizmima.
"Država Srbija ima 29 odsto vlasništva, a Zakon o privrednim društvima kaže da onaj koji ima 25 plus jednu akciju može da ponudi ostalim akcionarima preuzimanje - ruski deo i mali akcionari. To je jedna opcija."
Još realnijom smatra direktnu kupovinu ruskog udela.
Govoreći o mogućim rešenjima, Beslać ocenjuje da bi za Srbiju najprihvatljivija opcija bila da direktno pregovara sa Rusima o kupovini njihovog udela u NIS-u. Podseća da su se prethodnih meseci pojavljivale različite ponude, ali da su uglavnom ostale na nivou medijskih najava, dok je u budžetu već predviđeno oko 1,4 milijarde evra za eventualnu kupovinu. . Kako ističe, eventualno preuzimanje ruskog udela od strane države Srbije ne bi bilo nacionalizacija, već komercijalna transakcija između Srbije i Gazpromnjefta, ukoliko bi ruska strana pristala na prodaju.
Ipak, upozorava da upravo u tome leži najveći problem, jer veruje da Moskva i dalje nema nameru da se odrekne vlasništva u NIS-u.
Govoreći o samim pregovorima između MOL-a i Gazprom njefta, Veslač ocenjuje da šest meseci razgovora za ovako veliku transakciju nije neuobičajeno, ali da je problem što se prodaja odvija pod pritiskom sankcija i kratkih rokova koje nameće OFAC.
"Ovo nije u normalnim trgovačkim odnosima predugačko, ali jeste za prisilnu prodaju. Verujem da je OFAK procenio da su pregovori ili gotovi ili ih neće biti. Nema tu treće stvari. Imali su šest-sedam meseci da pregovaraju i sada je poruka: završite već jednom."
"Mađari sigurno jesu zainteresovani za kupovinu"
Prema njegovim rečima, interesovanje MOL-a za NIS nije sporno jer bi mađarska kompanija time zaokružila svoju poziciju na regionalnom tržištu nafte i goriva.
"Mađari sigurno jesu zainteresovani za kupovinu. Oni zatvaraju krug pola Evrope i sa rafinerijama i sa tržištem. Njima suština interesovanja nije rafinerija, nego tržište. To je mreža od oko 400 benzinskih stanica, što je ogromno tržište."
Ipak, upozorava da bi promena vlasništva mogla da donese i određene rizike za lokalne zajednice, posebno kada je reč o manjim i manje profitabilnim benzinskim stanicama.
"Dok su Rusi bili vlasnici, radile su i one pumpe gdje nisu imali profita. Za nas su važne zbog naših poljoprivrednika i građana koji nemaju drugi izvor snabdijevanja gorivom."