Srbija se na svetskom tržištu ističe po proizvodnji visokokvalitetne organske hrane, koristeći očuvane prirodne resurse i gradeći imidž „zelene bašte“ Evrope.
Najtraženiji srpski proizvodi su sušena jagoda, organski voćni pire od starih sorti, sušena dunja i malina, poznata kao „crveno zlato“, kao i višnja „Oblačinka“.
Srbija se u svetu danas prepoznaje ne samo po tradiciji, već i po potencijalu za proizvodnju visokokvalitetne organske hrane. U vreme kada globalna potražnja za zdravim i ekološki bezbednim namirnicama neprestano raste, naša zemlja gradi imidž „zelene bašte“ Evrope, zahvaljujući, pre svega, očuvanim prirodnim resursima.
Poseban hit u svetu predstavljaju ovi naši neobični proizvodi:
Sušena jagoda
Proizvodnja jagoda jedan je od unosnijih poslova u našoj zemlji, a početna ulaganja se isplate već s prvom berbom. Naime, postoje dva načina sušenja ovog jagodičastog voća - liofilizacija i postupak osmoze. Za ovaj proces potrebna je veća količina sirovine, a i sam postupak je veoma skup, pa ne čudi što se cene po kilogramu kreću od 2.000 dinara pa sve do 30 ili 40 evra.
- Jagoda sušena procesom liofilizacije u izvozu dostiže cenu u rasponu od 30 do 40 evra po kilogramu. Kompanije koje se bave ovom proizvodnjom ističu da cena varira u zavisnosti od zahteva kupca, koji se najčešće odnose na kvalitet, pakovanje, količinu i ostalo, te se prema svakom klijentu formira posebna cena – objašnjavaju za naš portal u Udruženju za biljnu proizvodnju pri Privrednoj komori Srbije.
Dodatno, da bi rodila, jagoda zahteva konstantan rad i pažnju. To se ipak, kako kažu, vrati kroz dobru cenu, a naročito kada je reč o sušenoj jagodi. Kao relativno nov proizvod, sušena jagoda kod nas još uvek nije previše zastupljena, dok u izvozu ostvaruje odlične rezultate.
Organski voćni pire
Organski pire pravi se uglavnom od starih sorti jabuka, ali i krušaka. Naši poljoprivrednici ga u ovom obliku uspešno prodaju širom Evrope i Amerike. Osim u obliku pirea, ovaj proizvod se plasira i kao kaša, a zahvaljujući kvalitetu sirovine i velikim mogućnostima za preradu, predstavlja jedan od proizvoda sa značajnim izvoznim potencijalom domaće organske proizvodnje.
Sušena dunja
Sušena dunja se na inostranom tržištu prodaje gotovo kao delikates. Za dunjom iz Srbije vlada velika potražnja u Holandiji, Nemačkoj i drugim evropskim zemljama.
U ovom obliku, dunja se najčešće koristi za čajeve i razne namaze. Kada se suši postupkom liofilizacije, zadržava gotovo sva svoja prirodna svojstva, a prednosti ovakve obrade ogledaju se u tome što se u potpunosti zadržava hemijski sastav voća i izbegava kontaminacija proizvoda. Takođe, hranljiva svojstva, miris, aroma i ukus ostaju savršeno očuvani, te se ovo voće smatra proizvodom izuzetno visoke prehrambene vrednosti.
„Crveno zlato“ i drugi voćni aduti
Apsolutni lider na listi proizvoda po kojima nas svet prepoznaje jeste malina, odavno poznata kao naše „crveno zlato“. Srbija je decenijama u samom svetskom vrhu po izvozu zamrznute maline, a posebno mesto zauzima ariljska malina, koja nosi status proizvoda sa zaštićenim geografskim poreklom (GI). Taj status potrošačima u EU i SAD garantuje da kupuju autentičan proizvod vrhunske arome i nutritivnih vrednosti.
Oznaku geografskog porekla nosi i oblačinska višnja, poznatija kao „Oblačinka“, prepoznatljiva po dubokoj crvenoj boji i savršenom balansu slatkog i kiselog ukusa.
Uz to, značajan izvozni potencijal predstavlja i organsko voće poput jabuka, šljiva i borovnica, napominju u Udruženju za biljnu proizvodnju pri Privrednoj komori Srbije.
Egzotika i luksuz sa domaćih polja
Da Srbija odavno više nije samo izvoznik sirovina potvrđuje i činjenica da iz naše zemlje na svetska tržišta poput Rusije i Azije, sve više stižu finalni, luksuzni proizvodi. Srpski tartufi, koje kompanije prerađuju u neobične delikatese - poput čokolade ili sira sa tartufima - postali su sinonim vrhunskog kvaliteta na trpezama širom sveta.
Kupce u Evropi i Aziji osvaja i organska aronija iz ekološki očuvanih krajeva, prerađena hladnim ceđenjem bez ikakvih aditiva, izuzetno cenjena upravo zbog svojih lekovitih svojstava.
Moć sertifikata i izvozni uspeh
Podaci PKS-a pokazuju da se organska proizvodnja u Srbiji gotovo isključivo oslanja na izvoz: više od 95 odsto organskih proizvoda odlazi na strana tržišta.
Ključ tog uspeha leži u sertifikaciji. Proizvodi koji nose nacionalni znak ili neki od međunarodnih sertifikata postižu cenu od 20 do 40 odsto višu od konvencionalnih. Sertifikat, dakle, nije puki administrativni teret, već potvrda kvaliteta koja gradi poverenje globalnih potrošača, spremnih da plate više za garantovan kvalitet i ekološku održivost.
Sam put do sertifikata organske proizvodnje je kompleksan i počinje i do tri godine pre nego što se prvi proizvod uopšte pojavi na polici. Toliko traje samo period konverzije zemljišta, tokom kojeg poljoprivrednik mora potpuno da se odrekne sintetičkih pesticida, veštačkih đubriva i genetski modifikovanog semena, dok zemljište odmara i prirodno obnavlja svoj sastav.
Tek nakon toga proizvođač prolazi kroz rigorozne kontrole nezavisnih sertifikacionih tela ili domaćih ovlašćenih organizacija koje analiziraju zemljište, vodu i sam proizvod. Ove provere se potom ponavljaju svake godine kako bi sertifikat ostao važeći.
Iza svega toga stoje i realni troškovi koje potrošač retko vidi - manji prinosi po hektaru jer se ne koriste hemijski ubrzivači rasta, veći utrošak radne snage zbog ručnog uklanjanja korova i štetočina, kao i godišnje naknade koje proizvođač plaća za obnavljanje sertifikata.
Podrška organskim proizvođačima
Potrebu za razvijanjem organske proizvodnje u Srbiji prepoznala je i NLB Komercijalna banka, koja je ove godine po 15. put organizovala NLB Organic konkurs, kako bi pomogla organskim proizvođačima da unaprede svoju proizvodnju, ostvare pun potencijal i ponude tržištu vrhunske organske proizvode.
Prijave za ovogodišnji ciklus bile su otvorene do 21. juna.
Dve glavne nagrade od po milion dinara biće dodeljene za najbolji projekat organske biljne i organske stočarske proizvodnje ili prerade. Pored toga, predviđene su dve specijalne nagrade od po 500.000 dinara za mlade poljoprivrednike do 40 godina i za žene nosioce organskih gazdinstava, dok će još 500.000 dinara pripasti pobedniku nove kategorije „Čuvari starih sorti“.