"Čuvam unuku svakog dana, SNAJA ME STALNO KINJI, a sin vređa da ZABADAM NOS gde mi nije mesto": Ispovest bake Snežane tera suze na oči

Danas biti baka ili deda više nije ono što je nekad bilo – uloge su se promenile, pravila su stroža, a očekivanja često neizgovorena. Sve više starijih priznaje da se, i pored najbolje namere da pomognu, osećaju nesigurno i zbunjeno u odnosu sa sopstvenom decom kad je reč o čuvanju unuka. Granica između pomoći i mešanja postala je tanka, gotovo nevidljiva, pa nije retkost da se i najmanji postupak pogrešno protumači. O tome svedoči i priča bake Snežane.

Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.