KRPELJI MOGU DA VAS NAPADNU I U ROĐENOJ KUĆI, a ovo je najveća greška koju pravimo kad ih vadimo: Stručnjaci otkrili JEDINI PRAVI NAČIN
- Krpelji su paraziti koji prenose opasne bolesti poput lajmske, a najviše ih ima u visokoj travi, ne padaju sa drveća.
- Najčešće zablude uključuju pogrešno uverenje da crvenilo oko uboda uvek mora biti prisutno i da su svi krpelji opasni.
Kada dođe proleće i kada počnemo da provodimo više vremena u prirodi, a pogotovo danas na 1. maj, povremeno se nažalost susretnemo i sa krpeljima. Od ovih sitnih insekata koji se kao paraziti hrane krvlju životinja i ljudi, mnogima se s pravom uvuče strah u kosti. Plašimo se samog neugodnog uboda, ali i ozbiljnih infekcija koje oni prenose, pa je izuzetno važno da razbijemo sve narodne mitove i naučimo kako da se pravilno zaštitimo.
Najčešće zablude
Naša poznata doktorka Lana Ćirković, istaknuti dermatolog, detaljno objašnjava da su za krpelje vezani mnogi mitovi u koje svakodnevno verujemo. Važno je znati da krpelji sami po sebi nisu previše opasni, već isključivo predstavljaju prenosioce patogena koji ugrožavaju naše zdravlje.
U svetu postoji oko devetsto različitih vrsta, dok u našoj zemlji na svu sreću živi samo dvanaest. Oni koji nisu zaraženi predstavljaju samo prolaznu neprijatnost, ali oni zaraženi, koji prenose oboljenja poput gram negativne bakterije borelija burgdorferi, glavni su uzročnici za lajmsku bolest.
Često mislimo da smo bezbedni ako na koži ne vidimo ono čuveno crveno prstenasto širenje oko uboda. To je potpuno netačno, jer neki ljudi nikada ne dobiju to crvenilo, a osete tegobe slične teškom gripu, poput bolova u zglobovima, groznice i jake glavobolje. Najbolji savet je da nakon vađenja insekta odnesete na laboratorijsku analizu ili da tri do četiri nedelje nakon uboda uradite test na antitela.
Skrivene opasnosti
Jedna od najvećih zabluda jeste da ovi paraziti padaju sa drveća ili da lete. Oni zapravo sede nisko pri zemlji, pretežno na visokoj travi, i strpljivo čekaju domaćina prepoznajući ugljen dioksid, amonijak i mlečnu kiselinu koju ispuštaju svi sisari. Kada lepo vreme izmami napolje i kada ozeleni priroda, moramo biti svesni da opasnost vreba i u urbanim gradskim sredinama na zapuštenim površinama.
Sam ujed je poptuno bezbolan zbog snažnog prirodnog anestetika u njihovoj pljuvačci, a napasnik svoju telesnu masu može uvećati i do sto puta dok pije krv domaćina.
Naši krzneni kućni ljubimci su takođe na velikom udaru, jer pseći krpelj vrlo lako može preneti opasne, pa čak i po život fatalne bolesti. Iako trenutno nema naučnih dokaza da ljubimci mogu direktno preneti zarazu na ljude, parazit se može zakačiti za njihovu dlaku u šetnji i kasnije bez problema preći na vas dok ste u kući.
Pravilno uklanjanje i najveća greška koju pravimo
Jedan od najopasnijih mitova kod nas jeste da zakačenog insekta treba natopiti acetonom, alkoholom, benzinom ili uljem. Stručnjaci strogo upozoravaju da se krpelju nikako ne prinose izvori toplote i jake hemikalije, jer će zbog stresa povratiti svoj crevni sadržaj i tako znatno lakše i brže preneti zarazu u vaš krvotok. Samostalno nestručno gnječenje može raskomadati telo, a glavu i rilicu poslati još dublje u kožu.
Najpametnije rešenje je da se javite najbližem lekaru u prvih dvadeset i četiri sata od ujeda. Ako pak morate sami da ga izvadite, obavezno koristite pincetu sa finim vrhom. Uhvatite ga što bliže površini kože i lagano ga vucite prema gore sporim i ravnomernim pokretom, obavezno u smeru suprotnom od kazaljke na satu.
Na kraju, ranu uvek dobro dezinfikujte antiseptikom i preventivno koristite sredstvo protiv insekata i nosite svetlu odeću pre svakog odlaska u šumu ili park.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.