Jelica Greganović: Sedamnaesto prase

Ako ste mislili da se u naslovu radi o metafori, grdno se varate. Prase je prase. Zato što još uvek uživam u živopisnostima seoskog života. Da se razumemo, moj seoski staž je već prilično dug, ako se uzme u obzir da sam na ruralnoj teritoriji rasla do škole. Jer su moji roditelji, koji bi se sad mogli smatrati borcima za ekologiju i zaštitu naše planete, već tada smatrali da je za dete bolje da raste na čistom vazduhu i vrši fotosintezu sa okolnim zelenišem. Bez subjektivnosti i koristoljubivosti, mogu da vam kažem da su više zaslužili ekološku Nobelovu nagradu, može i u manjim apoenima, od bar jednog koji ju je dobio.

Sekcija komentara na ovom tekstu je sada zaključana. Sekcije komentara na svim tekstovima se automatski zaključavaju posle 48 sati od poslednjeg osvežavanja teksta.