Sisanje palca kod dece: Posledice i kako prekinuti naviku

Menja oblik lica, kvari zube i govor: Kada sisanje palca postaje problem i kako prekinuti ovu naviku

0
Većina dece prirodno prestane da sisa palac do četvrte godine, a ključno je strpljenje i praćenje potencijalnih posledica po zdravlje deteta
Većina dece prirodno prestane da sisa palac do četvrte godine, a ključno je strpljenje i praćenje potencijalnih posledica po zdravlje deteta

Dugotrajno sisanje palca može da dovede do deformacija zuba, povećanog rizika od povreda, problema sa govorom i žvakanjem

Takođe, može trajno da podstakne disanje na usta umesto kroz nos, što menja anatomiju i oblik lica

Slušaj vest
0:00/ 0:00

Iako je sisanje palca potpuno prirodan i koristan mehanizam kojim bebe spoznaju svet i pronalaze utehu, produžavanje ove navike u kasnijem detinjstvu može tiho, ali ozbiljno da naruši razvoj zuba, govora i samog oblika lica.

Sisanje palca je uobičajena pojava kod beba i male dece. Međutim, ukoliko se ova navika nastavi i u kasnijem detinjstvu, pravovremena i pravilna intervencija je neophodna kako bi se detetu pomoglo da se odvikne od ove aktivnosti.

Zašto bebe uopšte sisaju palac

Za većinu dece, sisanje palca je sastavni deo normalnog razvoja, a ova navika počinje znatno ranije nego što roditelji misle – često još pre samog rođenja.

- Sisanje palca zapravo počinje u materici i tokom celog ranog detinjstva je sasvim normalna pojava - objašnjava Megan Mingi, logoped u Dečjoj bolnici za rehabilitaciju Klivlend klinike u Ohaju.

Kod novorođenčadi, prirodni refleks sisanja je neophodan za hranjenje, bez obzira na to da li se beba doji ili hrani na flašicu. Međutim, sisanje nema samo nutritivnu ulogu.

- Taj pokret usisavanja takođe predstavlja snažan oblik samoumirivanja. Bebe i mališani često sisaju palac radi utehe, na primer da bi lakše zaspali ili da bi se smirili kada su uznemireni - dodaje dr Kimberli Čurbok, pedijatar u Klivlend klinici.

Iako većina dece sama prestane sa ovom navikom, nastavak sisanja palca nakon što dete prođe fazu prohodavanja može da izazove ozbiljne probleme.

Dugoročne posledice sisanja palca

Ova navika obično nije problem kod beba, ali ako se nastavi tokom rasta deteta - posebno ako je sisanje učestalo ili veoma snažno - negativno utiče na anatomski razvoj usne duplje.

- Kada dete stalno drži palac u ustima, to može da učini da mu nepce postane uže i više. Na kraju, te strukturne promene u ustima direktno utiču na pravilan razvoj govora - upozorava Mingi.

Sledi 5 ključnih problema koje dugotrajno sisanje palca može da izazove:

1. Deformacije zuba i "loš zagrižaj"

Vremenom, stalni pritisak palca pomera prednje zube unapred i sprečava pravilno spajanje gornje i donje vilice. To dovodi do zubnih malokluzija (nepravilnog poravnanja zuba), u narodu poznatih kao "loš zagrižaj".

- Najčešće u praksi viđamo dubok ili otvoreni zagrižaj, što se dešava kada gornji i donji zubi deteta nisu u ravni kada su usta zatvorena. Jednostavno, gornji zubi i vilica vire ka spolja - objašnjava dr Čurbok.

Ove stomatološke promene drastično povećavaju verovatnoću da će detetu u budućnosti biti potreban ortodontski tretman i nošenje proteze .

2. Veći rizik od fizičkih povreda zuba

Kada su gornji prednji zubi potisnuti unapred, oni postaju previše izloženi i nezaštićeni usnama.

- Ako ti gornji zubi previše vire, veća je verovatnoća da će se povrediti - ističe dr Čurbok.

Za aktivnu decu koja često padaju tokom igre, ovo može da znači okrnjene, polomljene ili izbijene prednje zube, čak i usled manjih i bezazlenih udaraca.

3. Problemi sa govorom i žvakanjem

Kada nepce usled pritiska postane visoko i usko, unutar usne duplje ostaje znatno manje prostora za jezik.

- Ovo dovodi do poteškoća sa pravilnim postavljanjem jezika i menja način na koji se jezik pomera kada dete jede ili govori - naglašava logoped Megan Mingi.

To dalje uzrokuje sledeće poremećaje:

  • Problemi sa artikulacijom reči: Ako jezik ne može da zauzme pravu poziciju pri izgovoru određenih glasova, on se pomera previše napred da bi ispustio vazduh. To direktno doprinosi poremećajima artikulacije, poput šuštanja i vrskanja (sigmatizam).
  • Problemi sa ishranom: Obrasci sisanja se potpuno razlikuju od pokreta potrebnih za žvakanje i gutanje čvrste hrane. Deca koja dugo sisaju palac mogu da razviju takozvano guranje jezika, uobičajeni nepravilni pokret koji ozbiljno ometa pravilno žvakanje hrane.

4. Hronično disanje na usta

Sisanje palca može trajno da podstakne disanje na usta umesto kroz nos. Kod dece ovaj problem nosi izuzetno visoke rizike i može da izazove:

Vremenom, konstantno disanje na usta može bukvalno da promeni anatomiju i oblik lica, dovodeći do karakterističnih crta kao što su izduženo, usko lice i uvučena brada ili vilica.

5. Rizik od infekcija i bolesti

Ruke deteta su stalno u kontaktu sa okruženjem i nose mnoštvo klica i bakterija.

- Šta god deca pokupe u svojoj okolini, sisanjem palca se prenosi direktno u njihova usta, čime se drastično povećava rizik od infekcija - podseća dr Čurbok.

Pored toga, često sisanje izaziva iritaciju kože na samom prstu i oko usana, što dovodi do bolnog pucanja kože (angularni heilitis ili žvale). Oštećena koža zatim postaje idealna podloga za razvoj sekundarnih bakterijskih i gljivičnih infekcija.

Kako pomoći detetu da prestane da sisa palac: 6 praktičnih saveta

Većina dece prirodno prestane da sisa palac između druge i četvrte godine života. Međutim, ako dete ne pokazuje nameru da odustane, sledećih šest strategija može da ubrza proces.

1. Fokus na pozitivnu motivaciju

Naučna istraživanja potvrđuju da decu najbolje motiviše pohvala. Zbog toga je važno svesno primetiti momente kada dete ne sisa palac i otvoreno ga nagraditi lepim rečima.

- Na ovaj način efikasno pojačavate ponašanje koje želite da vidite. Možete koristiti i sisteme nagrađivanja, dok kažnjavanje, grđenje ili sramoćenje deteta neće doneti uspeh – to će samo pojačati njegovu anksioznost i naterati ga da se oseća loše. Kazneni pristup kod većine dece jednostavno ne radi - naglašava dr Čurbok.

2. Alternativne metode samoumirivanja

Sisanje palca ima svoju jasnu svrhu - ono pruža utehu i redukuje stres kod najmlađih.

- Sisanje palca je ritmično i smirujuće, što direktno pomaže u regulisanju dečjeg nervnog sistema. Ponuda adekvatnih zamena može im pomoći da nauče nove načine da se smire - objašnjava Mingi.

U te alternative spadaju:

  • duboko disanje,
  • držanje omiljenog ćebenceta ili plišane igračke,
  • kao i uvođenje mirnih, opuštajućih rutina pre spavanja.

- Ovo je odlična prilika da se sa detetom razgovara o njegovim emocijama i zajednički pronađu drugi načini za opuštanje tela - savetuje dr Čurbok.

3. Zamenske aktivnosti za ruke

Ponekad deca sisaju palac mehanički, jednostavno zato što im je dosadno i nemaju čime da uposle ruke.

- Ako primetite da dete to radi iz dosade, dajte mu nešto drugo što će mu zaokupiti pažnju i ruke - preporučuje dr Čurbok iz Cleveland clinic.

U tim situacijama pomažu taktilne igračke, takozvane fidget igračke ili mekane loptice za stiskanje koje drže prstiće podalje od usta.

4. Otvoren i logičan razgovor

Sposobnost dece da razumeju logična objašnjenja ne bi trebalo potcenjivati. Sa starijim mališanima i predškolcima treba razgovarati iskreno, a odustajanje od navike predstaviti kao važan korak ka očuvanju zdravog i lepog osmeha.

- Možete naglasiti važnost vežbanja. Na primer, možete im reći: "Znam da je teško zaustaviti ovu naviku i ne moramo odmah biti savršeni. Ali što više vežbamo, biće sve lakše i tako pomažemo zubićima da ostanu zdravi i pravi" - savetuje dr Čurbok.

5. Pomoć pedijatra

U trenucima kada se roditelji suočavaju sa izazovima odvikavanja deteta od sisanja palca, pedijatar ima ključnu ulogu jer može da:

  • Prati opšte zdravlje deteta: Redovnim pregledima lekar prati potencijalne probleme sa zubima, vilicom ili govorom koji mogu da nastanu usled ove navike.
  • Preporuči efikasne strategije za odvikavanje: Stručnjak može da predloži dodatne, bezbedne opcije koje pomažu detetu da lakše prebrodi ovu fazu, kao što su gorki lakovi za nokte, posebni oralni aparati ili specifične vežbe za preokretanje navika.
  • Uputi na dalje lečenje: Ukoliko je potrebno, pedijatar će roditelje povezati sa logopedom, dečjim ortodontom ili drugim specijalistima kako bi se rešili problemi sa oralnom funkcijom ili otkrili skriveni uzroci ove navike.

6. Odlazak kod dečjeg stomatologa

Iako se prva poseta stomatologu često odlaže, dr Čurbok ističe da deca koja hronično sisaju palac moraju posetiti zubara znatno ranije.

- Preporučujem da prvu posetu dečjem stomatologu zakažete već oko prvog rođendana, odnosno u roku od šest meseci od nicanja prvog mlečnog zuba. Stomatolog će dati stručno mišljenje o zdravlju usne duplje, pratiti uticaj palca na vilicu i posavetovati vas kako da na najzdraviji način očuvate osmeh deteta dok raste - savetuje lekarka.

Na kraju, najvažniji alat u borbi protiv ove navike jeste strpljenje. Sisanje palca je normalno ponašanje u ranom dobu i nema razloga za paniku. Ipak, pažljivo praćenje učestalosti i uticaja na zube i govor je neophodno. Uz pažljivo vođenje, pravu podršku i odsustvo pritiska, većina dece prirodno prevaziđe ovu fazu i zadrži zdrav osmeh.

Većina dece prirodno prestane da sisa palac do četvrte godine, a ključno je strpljenje i praćenje potencijalnih posledica po zdravlje deteta
Većina dece prirodno prestane da sisa palac do četvrte godine, a ključno je strpljenje i praćenje potencijalnih posledica po zdravlje deteta (Foto: christinarosepix / shutterstock)

SP2026 SP2026 Svetsko prvenstvo u fudbalu 2026

Izdvajamo za vas